Skupina Dragan Sanader bila je u sastavu  17  brigade TO Petrinja ali je djelovala i kao banda te kao takva počinila ratni zločin 16.09.1991 nad 17 - oricom zarobljenih Hrvatskih branitelj pripadnika ZNG-a koje je streljala nedaleko vikendice Dragana Čičića iznad Petrinje.Zapovjednik skupine bio je Dragan Sanader sin Branka i majke Milke , rođen 18.06.1953 .u Ljeskovcu sa zadnjim poznatim prebivalištem u Sisku ulica I. Zajca kbr.2 , a u grupi su bili Sanader Mile rođen 03.05.1957 u Ljeskovcu od oca Branka i majke Milke trgovac sa zadnjim poznatim prebivalištem Sisku ulica I. Zajca kbr. 2 .,Drobnjak Milan zvan Prelac iz Gornje Mlinoge i Drobnjak Slavko zvan Prelčić.


 
 

 
Dragan Sanader
 

 

 

Zločine su počinili Miroslav Drobnjak po nadimku Prelac ( moj rođeni stariji brat ) , Janko Adamović zvani Janjac i njegov sin Dragan Adamović zvani mlađi Janjac , Miroslav Kljajić i Mile Sanader. Bio sam prisutan
 
 kada su ubijeni zarobljeni gardisti . Kada su zarobljenici streljani stajao sam kod Čičićeve vikendice udaljen 10-15 metara od mjesta streljanja . Nosio sam šarenu vojnu uiniformu SAOKrajine . Čekao se dolazak
 
 komandanta Dragana Sanadera i njegova naredbe za streljanje . Komandu za streljanje izdao je Dragan Sanader . On je bio glavni i nosio je bijeli Colt . Zarobljenicima je naređeno da ustanu bježe naprijed , te im 
 
je pucano u leđa . U zarobljenike su pucali i ubili ih  : Miroslav Drobnjak zvani Prelac iz " šarca " , Janko Adamović pucao je iz " šarca " , Dragan Adamović pucao je iz automatske puške . Miroslav Kljajić pucao 
 
je iz pištolja u mrtva tijela već ubijenih gardista , i u gardiste koji su preživjeli strijeljanje i ranjeni  zapomagali , ubijajući ih. Mile Sanader ubio je dvojicu gardista iz automatske puške.
 

 

 

    Iskaz :  5896874

 


 
Mobiliziran sam u rujnu 1991 godine . Primio sam to normalno , kao činjenicu da i ja trebam dati svoj doprinos obrani Domovine .U noći 15.09.1991 potajno smo se prebacili iz Mošćenice na položaje oko 
 
Vile Gavrilović i Nove Bolnice . Te položaje držala je naša 120 Brigada , Zagrebački MUP i nekoliko Petrinjaca . Dečki su bili dobri , bili smo na brdu , te smo Petrinju i vojarnu gledali bez problema . Kada su minobacački
 
 napadi postali jaći odlučili smo se povući prema gradu u kojem su još uvijek naši držali položaje. Na brdu  smo bili dobra meta , a računali smo da će  grad manje gađati . Trebalo je samo da se spustimo do 
 
ceste  Petrinja -Glina i Zagrebačke ulice .Nismo znali točne položaje četnika , ali smo znali da su ispred nas . Povlačili smo se kroz  šumarak , jedno 2 -3 puta ulazili sa njima u okršaj .Pokušali smo se zatim
 
 probiti preko vinograda i između vikendica do stadiona Mladosti . Na pola brda s desne strane naišla e vojska .Bili su u šarenim maskirnim uniformama . Pomislili smo da su naši i krenuli prema njima . 
 
Kada smo se približili  grdne li prevare ! . Od tog trenutka su počele paklene muke za nas. Odmah  po zarobljavanju naređeno nam je da legnemo potrbuške na zemlju ,  oduzeto nam je oružje i naređeno 
 
da skinemo uniforme .Nastupili su trenuci iživljavanja , psovanja i psihičkog maltretiranja . Četnici su urlali : " što ćete Vi u Petrinji ? Ona nije Vaša ! Ona je u SAO Krajini ... " Tko bi od nas digao 
 
glavu sa zemlje ili se pomaknuo dobio bi udarac kundakom . Mene su udarali kundakom puškomitraljeza u glavu... Dizali su nas po trojicu i  govorili " trčite ! Bježite ! " .Dečki bi napravili nekoliko koraka i dobili  
 
rafal u leđa . Pucali su sa dva puškomitraljeza i jednom automatskom puškom . Tako su išla prva trojica ,zatim druga , a potom i treća grupa .Onda su stali i poslali dvojicu mojih kolega da sklone leševe s puta
 
 i bace ih u živicu . Zatim su nastavili . Došao sam i ja na red ! Potrčao sam posve ljevo , a kako sam preživio ni danas još ne shvaćam.Trebam li zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi , sumraku koji je padao , njihovoj
 
 nepreciznosti ili mojoj  " brzini " u bacanju na zemlju . Jedino čega se sjećam kada sam se pribrao je da oko mene nije bilo nikoga , a preko nogu ležao mi je mrtav prijatelj . Metak me nije ni okrznuo , samo 
 
me je boljela glava od udarca puškomitraljeza kojeg  sam zaradio nakon zarobljavanja . Odlučio sam se pritajiti i pričekati da se posve smrači. Nakon sat , dva , počeo sam se povlačiti kroz šumarke , prema 
 
gradu i  djelu Petrinje za kojeg sam mislio da je još uvijek naš . Došao sam do Sajmišta i blizu ceste  Petrinja - Glina.Na cesti sam vidio grupu vojnika u maskirnim uniformama , pritajio sam se u mračnom 
 
djelu jednog dvorišta i kada sam bio siguran da su naši , javio sam im se .Tako sam se izvukao i došao u sigurne ruke .

 

 

Svjedočanstvo : 

RSK , MUP Knin , RDB Centar Banija 13.05.1992 


 

General Bijuković koji je poslan na naše područje da pomogne pri formiranju civilne vlasti i uspostavi pravnog poretka , osim toga bavio se i drugim stvarima koje je služba saznala , 
 
pa vjerojatno i stoga proizlazi i njegov odnos u odnosu na službu . General Bijuković pokušao je da u službu ubaci neke svoje ljude konkretno radi se o Bogdanić Veljku bivšem inspektoru RH , 
 
Milana Bogdanića , brata gore navedenog Veljka koji je bio šef KZ u 5 armijskoj oblasti a sada sa činom pukovnikom u Banja Luci . Gore navedena braća , su braća od  Svete Bogdanića ,
 
 potpredsjednika SO Glina i budućeg predsjednika SO Glina .Ti ljudi  su saradnici vojne KOS-e .General Bijuković upleo se u privatne odnose na Baniji koji se tiču privatnika Petrinjskog
 
Dragana Čičića , koji je u Kraljevu otvorio pogon za preradu plastike i Sanader Dragana  iSanader Milana . Gore navedeni Čičić oteo je ženu Sanader Milana , sa ženom je odveo i djete .
 
Tada je ekipa Sanader otišla u Kraljevo i otela djete i vratila ga ocu na Baniju . general Bijuković je angažiran od strane Čičić Dragana da provede sudskim putem vraćanje djeteta sadašnjoj
 
 ženi Dragana Čičića .General Bijuković je preko sudca Ane Ercegovac iz Petrinje isposlovao presudu u korist Dragana Čičića . Za to je od Dragana Čičića bio nagrađen. Po našim saznanjima general 
 
je kupio u Beogradu 2 vojna stana . Informaciju nam je u subotu 09.05. potvrdio Vujičić Dragan zvani Bego po povratku iz Beograda . Sudac Ana Ercegovac je znatno lošije prošla u svemu 
 
tome , naime pucano je na nju , metak joj je prošao kraj glave , a njezina advokatska kancelarija u Petrinji je minirana i raznešena eksplozivom . Sestra generala Bijukovića nalazi se u Petrinji sa
 
 nekom robom koja je smještena u dvorišnoj zgradi Davorija Milana  u naselju Veljka Vlahovića . Kćer njegove  sestre čuva stan u Zagrebu , muž joj čuva stan u Sisku , a ona čuva na Baniji 
 
vikendicu . Gore navedeni Dragan Čičić preko nekoga iz Generalštaba u Beogradu ( general Adžić ) uz pomoć komandanta 622. motomehanizovane brigade u Petrinji pukovnika Slobodana Tarbuka
 
 izvezao je iz Petrinje svoje pogone za preradu i proizvodnje plastike i veliku količinu sirovine za plastiku ( granulat ) . Pukovnik Slobodan Tarbuk je za ovo nagrađen namještenjem 4-sobnog 
 
stana u Kragujevcu . Dragan Čičić je plaćao jednu jedinicu koja se nalazila u njegovim stambenim prostorijama u fabrici da to čuvaju i paze . Na spisku Dragana Čičića nalazi se i načelnik SJB u
 
Petrinji Milan Karapandža koji je bio zaposlen kod Dragana Čičića i zastupa njegove interese .
 
 

Nastavit će se.....


 


 

.