




.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)


























Paradoksi U pet godina suđenja nije dovršen postupak zbog ratnog zločina
Ukinut mu pritvor u kojem je bio četiri godine i devet mjeseci
Rade Miljević bio je osuđen dva puta, na 14 i 12 godina, no obje su presude ukinute. Tereti se jer je iz zatvora izvukao civile koji su kasnije ubijeni
Maksimalni pritvor
Naime, kako su istekli svi zakonski rokovi po kojima netko može biti u pritvoru, Miljeviću je prošli tjedan nakon četiri godine i devet mjeseci ukinut pritvor. Odluku o ukidanju pritvora donijelo je izvanraspravno vijeće kojim je presjedao sudac Ivan Veršić, inače i predsjednik Županijskog suda u Sisku.
– Više nije bilo zakonskog uporišta da se okrivljeniku produžuje pritvor. Ovo je prvi slučaj u našoj praksi da okrivljenik za ratni zločin na raspravu dolazi sa slobode – rekao je Veršić.
Miljevića optužnica tereti da je iz glinskog zatvora 21. rujna 1991. godine izveo zatočene hrvatske civile Antu Žužića, oca i sina Milana i Borislava Litrića, te Janka Kaurića. Nakon toga ih je predao paravojnim postrojbama koje su ih na brdu Pogledić likvidirale. Nakon uhićenja 2005. Miljević je pritvoren.
Na prvom suđenju pred vijećem Županijskog suda u Sisku Miljević je 2007. osuđen na 14 godina zatvora, ali je nakon žalbe Vrhovni sud presudu ukinuo i odredio novo suđenje. U drugom je postupku 2008. osuđen na 12 godina zatvora, ali je Vrhovni sud i tu presudu poništio.
Bio na operaciji
Godinu dana kasnije zakazana je i treća rasprava pred izmijenjenim vijećem, ali zbog operacije na aortnom zalisku i rehabilitacije Miljević nije mogao nazočiti suđenju. Tek sredinom ove godine bio je sposoban za nastavak suđenja, koje još uvijek traje. Zbog svega toga pritvor mu je ukinut, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li se on danas pojaviti na sudu. Prvi put kao slobodan čovjek. Ukoliko bude osuđen, gotovo pet godina koje je proveo u pritvoru uračunat će mu se u izrečenu kaznu.
Nikola Sužnjević za Radu Miljevića tvrdi da je bio "pik-zibner"
Svjedok: Ilegalne grupe u Glini ljude ubijale k'o zečeve
Bivši istražni sudac Okružnog suda u Glini svjedočio o teroru i bezvlašću početkom rata
Na Županijskom sudu u Sisku nastavljeno je suđenje Radi Miljeviću (66) optuženom za ratni zločin. Njega se tereti da je 21. rujna 1991. godine iz zatvora u Glini izveo i predao zatočene civile Antu Žužića, oca i sina Milana i Borislava Litrića te Janka Kaurića, koji su zatim pogubljeni.
Zanimljivo je bilo svjedočenje Nikole Sužnjevića, koji je od prosinca 1991. do ožujka 1993. godine bio istražni sudac Okružnog suda u Glini. Rekao je kako je dobro poznavao Antu Žužića, a za oca i sina Litrića je čuo. Za njihovu likvidaciju nije pouzdano znao jer, kaže, o sudbini četvorice zatvorenika kolale su različite priče. Zbog toga se u svom iskazu više usredotočio na uvjete koji su u Glini vladali početkom rata.
99 posto Hrvata uhićeno
– Uz legalne, veću su moć i utjecaj imale ilegalne strukture vlasti, poput grupa Šiltovi, Lime i druge, koje su pljačkale, zarobljavale i likvidirale Hrvate. Čak 99 posto Hrvata bilo je uhićeno, bez ikakve odluke. Kada mi je Stanko Divjakinja, tada komandant TO-a ili slično, rekao: "Uhapsio sam ti prijatelja", misleći na Žužića, nisam ni pitao zašto jer je tada takvo bilo vrijeme. Te su grupe ubijale ljude k'o zečeve. Mislim da Divjakinja i drugi iz legalnih struktura nisu imali ovlasti za likvidaciju zarobljenika. A Radu Miljevića isto nije nitko dovodio u vezu s likvidacijom jer je on u tim strukturama bio pik-zibner – rekao je Sužnjević.
Mislio je da se sklonio
Bivši je sudac dodao kako su se Divjakinja i Žužić poznavali jer su obojica u Glini bili obrtnici. Jesu li bili u kakvoj zavadi, nije znao reći. Tek nakon rata Sužnjević je bio siguran da mu je prijatelj Žužić s još trojicom likvidiran, a do tada je mislio da se negdje sklonio.
Suđenje se nastavlja danas, a Rade Miljević za desetak dana izlazi iz pritvora jer mu istječe maksimalan mogući pritvor.
Izvor : Večernji List 30.10.2010 godine
Sjećanje na ubijene u Glinskoj Poljani
Bake i djedovi pobijeni u kućama, dvorištima, na poljima i livadama
Spomenik je postavljen na ulazu u mjesto, a podsjeća na 17 civila ubijenih 1991. i 1992. godine u Poljani i Jamama. Za zločin još nitko nije kažnjen
Traži se još 238 nestalih
Stari ljudi, bake i djedovi, umoreni su u svojim kućama, dvorištima, na poljima i livadama. Zajedničko spomen-obilježje, već petnaesto takvo u županiji, a 55. u Hrvatskoj, otkrili su ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić i 84-godišnja Jelica Đureković, rođena Kovačević. U Glinskoj Poljani umoreni su joj otac Franjo, mama Kata i braća Ivan i Stjepan, koji se još uvijek vodi nestalim. Spomenik je postavljen i za Janju Hodalj, Maricu, Nikolu i Stjepana Milekovića, Vida i Josipa Dvornekovića, Maricu Dobrinić, Ivana Krečića, Franju Marinovića (Stjepanovog), Franju Marinovića (Franjinog), Baru, Mariju i Nikolu Starčević.
– U Hrvatskoj su otkrivene 143 masovne grobnice u deset županija, na popisu nestalih još su uvijek 1024 osobe, od kojih 354 hrvatska branitelja, a za još 138 poginulih branitelja nepoznato je mjesto njihova počivališta. U Sisačko-moslavačkoj županiji nepoznata je sudbina još 238 osoba. Postavljanjem ovog spomen-obilježja i ovim komemorativnim skupom odajemo dužnu počast ekshumiranima i identificiranima, kao i svima onima za koje još ne znamo gdje im leže kosti, te hoćemo li ih i kada moći dostojno pokopati – kazao je Tomislav Ivić.
U groblju za stoku
– Naša tuga i bol tim su veći kad znamo da se ovaj spomenik otkiva na mjestu marvenog groblja, za ukapanje uginule stoke. Upozoravamo mjerodavana tijela da za ovih 17 ubijenih nitko nije u zatvoru – rekao je Ivica Pandža Orkan, savjetnik županice za branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Za zločine na području Gline, uključivo i u G. Poljanama, Županijsko je odvjetništvo u kolovozu podiglo optužnicu protiv petorice srpskih civilnih i vojnih zapovjednika. To su dr. Dušan Jović, predsjednik ratnog predsjedništva Gline, Vlado Ćupović, komandant štaba Teritorijalne obrane Glina, potpukovnik Marko Vrcalj, zapovjednik 24. pješadijske brigade, Mile Paspalj, pomoćnik komandanta Regionalnog štaba TO za Baniju i Kordun, te Joso Kovačević, zapovjednik Izviđačko-diverzantske grupe. Za svima je na snazi tjeralica.
Dario (4) i Tomislav Jurić (3) najmlađe su žrtve rata u županiji
Optužnice za smrt braće Jurić, njihove majke i oca, te još 12 mještana sela nedaleko od Majura, još nema. Iako se zna koja je jedinica počinila masakr
Petnaestog studenoga 1991. godine počinjen je masakr nad preostalim mještanima mjesta Kostrići na području općine Majur. Ubijeno je tada u svojim kućama 16 mještana.
Otac naknadno ubijen
– Žrtve tog strašnog zločina su i dvoje djece od tri i četiri godine. Dario i Tomislav Jurić najmlađe su žrtve Domovinskog rata u našoj županiji, a zločin su počinili pripadnici jedinice za posebne namjene, Kaline Komogovina, pod zapovjedništvom sada pokojnog Steve Borojevića. Tog 15. 11. četnici su u Kostriće upali iz dva smjera, Hrvatske Kostajnice i Majura, i poubijali sve stanovnike koji nisu uspjeli pobjeći. U jednoj kući zatekli su mladu ženu kako s dvoje male djece sjedi na krevetu, i pitali gdje joj je muž. Rekla im je da je otišao u susjedno selo Stubljani, a potom su ih ubili. Kada se Zlatko Jurić vratio kući, vidjevši taj strašni prizor, onako izbezumljen i rastrojen, otišao je Hrvatsku Kostajnicu u 'stanicu javne bezbjednosti' prijaviti taj strašni zločin Martićevoj miliciji. Kada su ga saslušali i njega su ubili, rekao je na jučerašnjoj komemoraciji županijski savjetnik za branitelje i pukovnik u mirovini Ivica Pandža Orkan, koji je istaknuo da je riječ o zločinu za koji još nitko nije procesuiran od mjerodavnih organa Republike Hrvatske, mada postoje brojni zapisnici o tom događaju od krajinskih vlasti.
Našao mrtve roditelje
– Ništa nije učinjeno, iako je prije četiri godine Županijsko državno odvjetništvo na svojim internetskim stranicama objavilo da taj slučaj kod njih ima prioritet. Ono što zabrinjava je i da se priprema izgradnja još jednog spomenika, kao da ovaj jedan nije dovoljan. Možda bi bilo pametnije da se taj novac upotrijebi za istragu i progon počinitelja ovog gnjusnog zločina – rekao je Ivica Pandža.
– Majku Jelicu i oca Petra ubili su u kući, te ih zatim zajedno s kućom i zapalili – kazuje nam Milan Bašić (44) iz Kostrića, koji je u masakru ostao bez roditelja. Njihova tijela našao je, nakon akcije Oluja i oslobođenja, unutar ruševina i zgarišta rodne kuće.
– Danas smo se ovdje okupili da bismo odali počast nevino pobijenim našim najmilijima. Sve nas žalosti što za ovaj genocid još nije podignuta niti optužnica, iako su neki počinitelji poznati našoj vlasti – rezignirano kazuje Milan Bašić.
Kostrići su danas prazni. Obnovljene su samo dvije, u ratu srušene kuće. U druge se nema tko vratiti, jer je mnoštvo seljana ubijeno.
– Tužno je to da Kostrići kao mjesto nestaju jer su obnovljene samo dvije kuće. Većina bivših stanovnika ne vraća se, a znamo da je i dobar dio poubijan. Veliki je to gubitak za našu općinu – rekla nam je Ana Šarić, načelnica općine Majur. Vijence su na godišnjicu masakra položila brojna izaslanstva, uključujući i izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova, Općine i Sisačko-moslavačke županije.
Županijsko odvjetništvo u Sisku tereti ukupno 15 osoba za masakr 77 ljudi
Optužnice za dva najveća zločina na Banovini 1991.
U Baćinu je 21. listopada 1991. strijeljano 56 osoba iz Cerovljana i
Hrvatske Dubice, a u Joševici je 16. prosinca ubijen 21 mještanin
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je optužnice pred
Županijskim sudom za dva najveća ratna zločina počinjena na području
Banovine tijekom Domovinskog rata - masakre u Baćinu kod H. Dubice u
listopadu 1991. i Joševici kod Gline u prosincu 1991. godine.
Nalogodavci i izvršitelji
Branka Dmitrovića - ratnog predsjednika općine Hrvatska Kostajnica,
Slobodana Borojevića - komandanta 3. odreda teritorijalne obrane H.
Kostajnica, Milinka Janjetovića - zapovjednika 3. čete toga odreda,
i Bracu Vraneševića - komandira stanice Milicije u Kostajnici,
tereti se da su isplanirali i sastavili popis preostalog hrvatskog
stanovništva u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici i zapovjedili njihovo
ubijanje, dok je petero drugih okrivljnika, među kojima je i ove
godine uhićeni Marin Krivošić, temeljem njihove zapovijedi privelo i
zatočilo najmanje 64 civilne osobe hrvatske nacionalnosti starosti
od 40 do 91 godine. Od njih je, intervencijom rodbine i prijatelja,
desetak ljudi pušteno, a njih 56 je iz vatrogasnih domova u H.
Dubici i Cerovljanima prevezeno u Baćin, gdje su ih pripadnici
'Milicije', pod zapovjedništvom sada pokojnog Steve Borojevića,
ubili automatskim oružjem. Županijsko je odvjetništvo potkraj 2006.
otpočelo istragu protiv 15 osoba, a optužnica je podignuta protiv
njih devet, uključujući i Milinka Janjetovića, koji je nakon Oluje
bio uhićen pa 1997. godine pušten na slobodu. – Vidimo da je riječ o
onom dijelu zločinaca koji su ljude pohapsili i zatvorili, te
njihovim nalogodavcima, a dio je zarobljenike i pljačkao tih dana
dok su oni bili zatvoreni u vatrogasnim domovima. No, još uvijek
nema optužnice protiv neposrednih izvršitelja likvidacije u Baćinu,
a riječ je o specijalnoj jedinici Kaline - Komogovina – kazuje Ivica
Panđa Orkan, pukovnik u mirovini. Od svih optuženih, samo je jedan u
pritvoru, spomenuti Marin Krivošić, kojeg je lani Hrvatskoj izručila
Crna Gora. Za ostalima je raspisana tjeralica još od 2006. godine.
Jedna je preživjela
Nekoliko dana ranije Odvjetništvo je podnijelo pred Županijskim
sudom u Sisku optužnicu i protiv šestorice državljana Srbije, koje
tereti da su 16. prosinca 1991. godine kao pripadnici
Izviđačko-diverzantske grupe, s još dvije, sada pokojne osobe,
prilikom ulazaka u kuće u Joševici kod Gline ubili hicima u glavu i
vitalne dijelove tijela 21 mještanina, dok je pokolj jedino
preživjela tada 70-godišnja žena, kojoj je pomoć naknadno pružena u
glinskoj bolnici. Među ubijenima bili su i mladi od 15, 19 i 20
godina.
Niti jedan od optuženih za taj masakr nije dostupan državnim
tijelima RH, pa su i za njima raspisane tjeralice još u vrijeme
istrage, 2006. godine.
Izvor : večernji list
Sin i dalje traga za grobom oca Nikole Barišića
Majka bila na pokopu, no nakon rata tijela mu tamo više bilo nije .
Istina je da sam ja naredio da se pokojni Nikola pokopa, no što je bilo poslije ne znam, kaže sadašnji vijećnik u dvorskom Vijeću Marijan Janošević
Na prostoru dvorskoga Pounja poubijani su gotovo svi Hrvati koji su te ratne 1991. godine ostali u svojim domovima. Za većinu se njih i danas, nakon tolikog vremena, ne zna gdje su pokopani. Ni Tomislav Barišić iz Dvora ni na ovogodišnji blagdan Svih svetih neće moći zapaliti svijeću na grobu svoga oca Nikole Barišića, koji je ubijen u studenome 1991. godine. On je iz Njemačke došao 19. listopada preko BiH, po svoju suprugu i majku na okupirano područje Dvora. Policija ga je uhapsila u Bosni, i izručila ga vlastima RSK. Njegovo mrtvo tijelo nađeno je 20 dana kasnije.
Nije bilo ostataka
– Ja sam uspio doći u posjed naredbe kojom Marijan Janošević, tadašnji potpredsjednik ondašnje Skupštine općine Dvor, a danas općinski vijećnik Banijske demokratske stranke, nalaže da se moj otac Nikola Barišić pokopa 6. 11. 1991. godine na groblju u Divuši. Naloženo je tada Građevinskom poduzeću Rad da se izradi lijes za moga oca i da ga se pokopa na groblju u Divuši. Krsto Tomašević, poznati dvorski obrtnik, odvezao je tada moju majku da vidi mjesto pokapanja. Kada je stroj počeo zakapati lijes, majku su odvezli. Isti taj Tomašević majku i baku odvezao je preko Bosne do granice i tako su stigle u Hrvatsku, te produžile do mene i brata u Njemačku. Poslije Oluje htjeli smo oca pokopati u obiteljsku grobnicu, ali na mjestu koje je majka pokazala bilo je uleknuće tla, no posmrtnih očevih ostataka nije bilo – ispričao nam je Tomislav Barišić.
Ne želi reći tko zna
Kaže da će i ove godine zapaliti svijeću za svoga oca kod središnjeg križa na divuškom groblju. – Istina je da sam ja izdao naredbu da se pokojni Nikola pokopa i postavi križ. Što se poslije događalo ja ne znam. Možda su oni vandali koji su lupali i odnosili nadgrobne ploče i taj križ maknuli, a postoji mogućnost da su i posmrtni ostaci premješteni. Možda je one koji se i danas vode nestalim odnijela Una – rekao nam je Janošević. Na pitanje postoje li oni koji bi mogli pomoći da se ovakvi slučajevi riješe odgovorio je potvrdno, ali nije htio konkretizirati koji su to ljudi.
Županijsko
državno odvjetništvo u Sisku
Podignuta optužnica protiv više osoba zbog ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika
Županijsko
državno odvjetništvo u Sisku podiglo je pred Županijskim sudom u Sisku
optužnicu protiv petorice državljana Republike Srbije, od čega protiv D. J.
(1942.), V. Ć. (1941.) i M. V. (1950.) zbog počinjenja kaznenih djela protiv
čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva
iz čl. 120. st. 1. u vezi s čl. 28. OKZ-a RH, a protiv M. P. (1954.) zbog
kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a
RH, te protiv J. K. (1948.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina
protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH i kaznenog djela
ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH, uz primjenu
čl. 43. OKZ-a RH. (4. 8. 2010.)
Okrivljenom D. J. se stavlja na teret da je od kraja rujna 1991. do travnja
1992., na području općine Glina; za trajanja oružanog sukoba na teritoriju
Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske, s
jedne strane, te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih
hrvatskih Srba potpomognutih snagama bivše JNA, s druge strane, izazvanog
njihovom agresijom na Republiku Hrvatsku; kao predsjednik ratnog
predsjedništva Gline, ovlašten za izdavanje naredbi i zapovijedi svim
postrojbama Teritorijalne obrane i Milicije SAO Krajine na području Gline, u
cilju osvajanja i pripajanja područja tadašnje općine Glina tzv. "SAO
Krajini", sudjelovao u planiranju napada i naredio napade postrojbi
Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije "SAO Krajine" na sela
nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.
Okrivljenog V. Ć. se tereti da je od listopada 1991. do travnja 1992.
godine, kao komandant štaba Teritorijalne obrane Glina, ovlašten za
izdavanje naredbi i zapovjedi svim postrojbama Teritorijalne obrane naredio
nastavak napada na sela između rijeka Gline i Kupe nastanjena pretežito
hrvatskih pučanstvom.
Tako su postrojbe okrivljenih V. Ć. i M. V. izvršili napade na mnoga naselja
na području Gline, a posebno na području od Viduševca do Kupe pri čemu su
njima podčinjeni počinili brojne zločine. Okrivljene D. J., V. Ć. i M. V. se
tereti da, iako su znali da njihovi podčinjeni čine zločine, nisu ništa
poduzeli da to spriječe, odnosno da podčinjeni pripadnici ubijaju civile, te
razaraju, uništavaju i pale stambene i gospodarske zgrade i sakralne objekte
i da se pljačka pokretna imovina izbjeglog hrvatskog pučanstva, iako za to
nisu postojali vojni razlozi. Kao posljedica njihova propuštanja njima
podčinjene postrojbe su počinile mnoge zločine u selima Novo Selo Glinsko,
Marinbrod, Desni Degoj, Ilovačak, Mala Solina, Slatina Pokupska, Gračanica
Šišinečka, Zaloj, Donji Selkovac, Gornje Taborište, Donje Taborište, Glinska
Poljana, Stankovac, Dvorišće, Donje Jame, Gornje Jame, Joševica, Gornja
Bučica, Donja Bučica, Velika Solina, Ravno Rašće, Gornji Selkovac i Jukinac,
pri čemu je smrtno stradalo 185 osoba.
Uz pljačku imovine stanovništva, a što nije bilo opravdano vojnim potrebama,
i kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba postrojbe
su napadale sakralne objekte, pa je tako razoreno, uništeno ili spaljeno
1401 kuća i dvije stambene zgrade te oštećeno ili razoreno osam crkava i
župnih dvorova.
Okrivljenog M. P. se tereti da je od rujna 1991. do ožujka 1992. godine kao
pomoćnik komandanta Regionalnog štaba Teritorijalne obrane za Baniju i
Kordun za moralno-politički rad, naredio da se ratni zarobljenici u logoru
KPD Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju da bi se
od zarobljenika iznudilo priznanje, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite
i čuvari logora KPD Glina i provodili.Okrivljenog J. K. se tereti da je kao
zapovjednik Izviđačko-diverzantske grupe (IDG) naredio upade na sela
nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom i likvidaciju zatečenih civila i
to u vrijeme dok je to područje bilo privremeno okupirano i pod vlašću
pobunjenih Srba pa su tako pripadnici njegove postrojbe u listopadu 1991. u
Novom Selu Glinskom usmrtili trideset i dvije civilne osobe, u Marinbrodu
tri osobe, u Gorama četiri osobe, te u Jukincu jednu civilnu osobu, a 16.
prosinca 1991. u Joševici usmrtili dvadeset i jednu civilnu osobu a jednu
teško ozlijedili. Ujedno, tereti ga se da je u drugoj polovici 1991. do
travnja 1992. godine, kao obavještajni oficir pri Štabu Teritorijalne obrane
Glina te istovremeno kao ovlaštenik za pregovore s predstavnicima hrvatske
Vlade vezano za razmjenu zarobljenika, protivno međunarodnim konvencijama,
dolazio u logor KPD Glina, gdje je premlaćivao i zlostavljao ratne
zarobljenike.
Okrivljenici nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske pa je protiv
njih zatražen pritvor zbog opasnosti od bijega i posebno teških okolnosti
pod kojima je djelo počinjeno, a tjeralice su izdane tijekom istrage.
Trajni spomen ljubavi i zahvalnosti 28-orici stradalih župljana
U mjestu Maja kod Gline, središtu od davnina poznate Župe
Maja, prošle subote, 17.srpnja, otkrivena je obnovljena kapelica i
spomen obilježje 28-orici poginulih župljana Župe Maja u Domovinskom
ratu. Obnovljenu kapelicu i spomen obilježje žrtvama srpske agresije
u Domovinskom ratu otkrili su Hrvat Mijo Lamza i Srbin Milan Metikoš,
članovi obitelji ubijenih župljana. Obnovljenu kapelu, na mjestu
srušene kapele koju je 1966. godine dao izgraditi i postaviti
iseljenik Mato Bogović, u nazočnosti više stotina stanovnika majskog
kraja, te brojnih uzvanika, blagoslovio je župnik župa Glina, Maja,
Gornji Viduševac i Mala Solina vlč. Alfred Kolić, koji je u molitvi
ukazao da je čin otkrivanja obnovljene kapele i spomen obilježja
znak, dokaz da sve što je lijepo ne nastaje bez žrtve, muke, križa i
patnje. Oni koji su nas pokušali ometati da obnovimo ovu kapelu i
podignemo spomen obilježje poginulim župljanima u Domovinskom ratu
lažnim izvješćima, izjavama i novinskim člancima, ujedinili su nas.
To je ujedinilo i još više zbližilo mještane kao nekada, u najtežim
trenucima ljudi su prihvatili jedni druge, te zajedno obnovili
kapelicu i podignuli ovo spomen obilježje, rekao je vlč. Kolić.
Posebno se od srca zahvalio i čestitao mještanima što nisu posustali
i što su postali složniji nego prije. Ova kapelica je simbol života,
znak ljubavi, kulturno dobro, podsjetio je vlč. Kolić, koji je
posebno istaknuo da župljani Župe Maja nisu rušitelji, već
graditelji mira i ljubavi. Ovo je djelo vaše ljubavi, vjere i sloge,
potvrda vaše ljubavi i zahvalnosti poginulim župljanima naše majske
Župe. Rat je učinio svoje, malo nas je, kada bismo bili nesložni,
što bi ostalo od nas?, upitao je vlč. Kolić, pozvavši župljane da
budu zajedno i budu složni. Kapelicu su obnovili i spomen
obilježje
žrtvama srpske agresije u Domovinskom ratu podignuli župljani
vlastitim sredstvima, a akciju je vodio predsjednik Kulturno
umjetničke udruge „Maja“ Mijo Mlađenović sa
suradnicima.
Mlađenović se zahvalio svima koji su došli uveličati taj događaj od
povijesnog značaja za Maju i cijelu majsku Župu, rekavši da su
župljani 15 godina nakon oslobađanja mjesta i završetka rata imali
želju u kamen utisnuti imena poginulih župljana u Domovinskom ratu
koji su svojim životima platili opredjeljenje da žive u svom domu, u
svom mjestu i svojoj hrvatskoj državi. Pozvao je da se zlo koje
se
za vrijeme srpske agresije u Domovinskom ratu dogodilo u tom mjestu
i Župi, kada je poginulo 28 župljana, nikada više ne ponovi, da se
žrtve i stradanja majske Župe nikada ne zaborave. Na spomen ploči na
obnovljenoj kapeli uklesana su imena 28-orice poginulih župljana u
Domovinskom ratu. Njihova imena neće se nikada zaboraviti. Oni su:
Đuro Brdarić, Štefica Brdarić, Marija Brkašić, Nikola Fabac, Đuro
Grubić, Ilija Krkač, Stjepan Krkač, Katica Kvakić, Marija
Lamza,
Milan Liković, Pero Liković, Nikola Majstorović, Dušan Metikoš, Mato
Mlađenović, Nikola Mlađenović, Ana Nogić, Nikola Nogić, Petar Nogić,
Petar Nogić Brkan, Tomo Paropatić, Vladimir Paropatić, Ana Pavić,
Petar Pavić, Ilija Petrović, Milan Petrović, Petar Petrović, Ana
Vučićević i Đuro Vučićević. Otkrivanju obnovljene kapelice i
spomen
obilježja bili su između ostalog nazočni gradonačelnik Gline Milan
Bakšić sa suradnicima, predsjednik Županijske skupštine
Sisačko-moslavačke županije Željko Kardaš, zamjenik
sisačko-moslavačke županice Andrija Rudić, savjetnik
sisačko-moslavačke županice za hrvatske branitelje i stradalnike
Domovinskog rata pukovnik u mirovini Ivica Pandža Orkan,
ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ Marina
Kovač, te pripadnici braniteljske skupine „Branitelji s Banovine“ iz
Siska. U nastavku je održana tradicionalna smotra folklora „Ilinjski
susreti Maja 2010.“.
Željko Maljevac
Novi Sisački Tjednik
Sjećanje na 13. srpnja 1991 godine
„Mi smo namrijeli slobodu ovoj generaciji Hrvata“
HRVATSKI
ČUNTIĆ - „Što se nas tiče, u Klubu Viktorija, računajte na to da ćemo
još jače raditi i promicati istinu o Domovinskom ratu, ali i tražiti progon svih
zlotvora“ – kazao je Ante Barić, predsjednik Kluba „Viktorija“ – Župe Ćuntić,
Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske – ogranak
Petrinja, za vrijeme obilježavanja obljetnice stradavanja mjesta Kraljevčani,
Prnjavor Čuntički, Hrvatski Čuntić i Pecki pod nazivom „13. srpnja 1991.“.
Još je naznačio: „Znamo da nisu pronađeni zločinci za Pecki, Kraljevčane i mnoga
druga stratišta. Makar oni bili i u neposrednom susjedstvu, ali i „majčici
Srbiji“, neka znaju da ćemo ih tražiti i da ne mogu mirno spavati za svoja
zlodjela.“ „Nalazimo se na mjestu gdje je sve počelo gdje ćemo se sastajati
svake godine upravo zato da ne zaboravimo. Danas smo otkrili i spomenik, ne zato
da stoji, nego zato da susjedima, kada prođu ovuda, da ih opomene i znaju da smo
tu, a isto tako i za našu djecu i unučad da znaju da se ne zaboravi i da svaki
puta kada prođu znaju da su naši poginuli zbog njih i budućih generacija.“ –
poručio je na proslavi Milan Herceg, zamjenik petrinjskog gradonačelnika.
Domaćinima, ali i gostima, suborcima, koji su stigli iz Pule, Varaždina,
Kostrene, Odre i iz Brodsko-posavske policijske uprave obratio se i Željko
Kardaš, predsjednik Županijske skupštine naznačivši: „Mi, kao što rekoše moji
prethodnici, ne mrzimo i nećemo biti zatrovani, ali isto tako pobjednici smo i
čuvat ćemo svoje jer kao što reče pjesnik „mi smo namrijeli slobodu ovoj
generaciji Hrvata koja je tu, a poglavito onoj koja dolazi“. Ako ne budemo
slavili svoje svetinje, ako ne budemo vodili računa o ovim događajima, jer
nikada se u povijesti nismo trznuli za milimetrom tuđe zemlje, ne treba nam ni
sada, ne treba nam nikada, ali isto tako nećemo dozvoliti da nas na bilo koji
način porobljavaju, osvajaju, uništavaju i da nam ruše perspektivu, zato smo
tu.“ Prije zajedničkog druženja, koje su proveli na igralištu Udruge „Izvor“ u
Hrvatskom Čuntiću, uz sportske i kulturne sadržaje u kojima su sudjelovale i
članice KUD-a „Čuntićanka“, u neposrednoj blizini otkriveno je i spomen
obilježje poginulim hrvatskim braniteljima Andriji Bariću i Mladenu Lovrekoviću,
kao i civilnim žrtvama Domovinskog i Drugog svjetskog rata, gdje su brojna
izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće, nakon čega je služena sveta
misa u crkvi Sv. Antuna, a potom su položili vijence i u Peckom, Kraljevčanima,
Prnjavoru Čuntićkom i Dragotincima. Na kraju je Ante Barić, u ime Kluba, uručio
Zahvalnice za pomoć u obilježavanju ove obljetnice, te posebnu Vladi Jandriću za
promicanje i očuvanje istine o Domovinskom ratu.
Učili o počecima višestranačja i
Domovinskom ratu
Pedesetak
studenata studija povijesti Hrvatskih studija, koje je vodio pročelnik Odjela za
povijest Darko Vitek, posjetili su 28. Svibnja Sisak, i u našem gradu imali
praktičnu terensku nastavu o povijesti Siska, posebno o Sisku u Domovinskom
ratu. Studente povijesti Hrvatskih studija pred spomen sobom poginulih hrvatskih
branitelja Domovinskog rata u Upravi za obranu u Sisku dočekao je savjetnik
sisačko-moslavačke županice za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike
Domovinskog rata pukovnik u mirovini Ivica Pandža Orkan. Predstavljena im je
knjiga Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Republike Hrvatske „Zapisi
s Banovine 1990., 1991., 1992.“ autora novinara Željka Maljevca i pričuvnog
bojnika Marjana Gašljevića o kojoj su govorili njeni autori. Aktivnosti
Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Republike Hrvatske predstavio im
je njegov ravnatelj dr. Ante Nazor, naglasivši da se taj državni centar bavi
prikupljanjem, obradom i objavljivanjem arhivske građe o Domovinskom ratu.
Buduće povjesničare pozdravio je i predsjednik Udruge roditelja poginulih
hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije Mario Marot,
dok je savjetnik sisačko-moslavačke županice Ivica Pandža Orkan naglasio da je
za hrvatsku državu iznimno značajno istraživanje i promicanje istine o
Domovinskom ratu, te je dr. Nazoru i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom
centru predao 400 CD-a i DVD-a s preko 700 sati snimljenih video snimaka koje su
za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku snimili srpski snimatelji, koje je on
skupio od završetka Domovinskog rata do sada.
Novi Sisački
Tjednik 10.06.2010
Dodjela potpora braniteljskim udrugama
Županica Marina Lovrić
Merzel uručila je ugovore o dodjeli financijskih potpora braniteljskim udrugama
iz Domovinskog rata. Svečanosti koja je održana u sjedištu Županije u Sisku u
srijedu, 26. svibnja, uz županicu i predstavnike udruga, nazočio je i
predsjednik Županijske skupštine Željko Kardaš.
"U županijskom proračunu ove
smo godine osigurali 1,5 milijuna kuna za donacije namijenjene financiranju
projekata i programa civilnih udruga. Udrugama iz Domovinskog rata namijenili
smo nešto više od 700.000 kuna, projektima iz područja zdravstvene zaštite
200.000 kuna, projektima iz područja socijalne skrbi 200.000 kuna, projektima iz
područja izvaninstitucionalne skrbi starih i nemoćnih osoba 100.000 kuna, a
financirat ćemo i programe udruga umirovljenika i projekte iz područja
prevencije ovisnosti", rekla je županica. Natemelju Zakona o udrugama (NN br.
88/01 i 11/02), Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje
financijske potpore programima i projektima udruga (NN, br. 16/07)
Sisačko-moslavačka županija ove je godine prvi put donijela Pravilnik o uvjetima
i postupku dodjele financijskih potpora za projekte i programe udruga i drugih
pravnih osoba kojima je zacrtan novi postupak odobravanja financijske potpore iz
županijskih sredstava. Proveden je postupak natječaja, a kako je najavljeno,
zbog složenije procedure, za sredstva za programe i projekte u 2011. godini,
natječaj će biti raspisan već u mjesecu rujnu ove godine.
Županica,
predsjednik Županijske skupštine i predsjednici udruga suradnju Županije i
udruga proizašlih iz Domovinskog rata ocijenili su korektnom i konstruktivnom.
Najavljen je nastavak suradnje na projektu obilježavanja Dana hrvatskih
branitelja Sisačko-moslavačke županije ali i na novim, zajedničkim projektima
usmjerenima, prije svega, na podizanje razine kvalitete zdravstvene i socijalne
zaštite braniteljske populacije i članova njihovih obitelji.









"Svjestan sam da će moje kazivanje razjašnjavati i moje, a i protuzakonite djelatnosti drugih osoba, te sam spreman sve te činjenice iznijeti pravosudnim organima Republike Hrvatske. Činim to dragovoljno i s punom odgovornošću, svjestan da je raspad Jugoslavije ratnom opcijom plaćen s previše ljudskih žrtava..."
Kako smo rušili tek stvorenu hrvatsku državu
Oružje u vrećama smo ostavljali na tajnim skrovištima na jarunu: žurno smo jedne večeri napustili Hrvatsku i obvezli se u Nizozemsku. Iduće jutro smo na Sky Newsu slušali kako su se u Zagrebu dogodile dvije eksplozije, na židovskom groblju i u Židovskoj općini. Akcija je uspjela
Tim je riječima obrazložio svoj dragovoljni iskaz hrvatskom SZUP-u Radenko Radojčić, jedan od ključnih ljudi KOS-a ( Kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije) godine 1994. U Zagrebu, kamo se vratio iz Beograda, preko Makedonije i Ljubljane. Vratio se s priznanjem da je u početku srpske agresije na Hrvatsku, u Zagrebu, zajedno s drugim KOS-ovcima i oficirima JNA, aktivno djelovao na organizaciji i provedbi terorističkih akcija, stvaranju kaosa, na informativno-obavještajnoj destabilizaciji Hrvatske, pa čak i u planovima rušenja, pa i hapšenja, prve demokratski izabrane vlasti. Razočaran raspadom Jugoslavije, slomom vlastitih političkih ideala i procesima u Jugoslaviji, Radojčić je napustio Beograd, gdje je krajem 1991. godine došao iz Zagreba, i hrvatskim sigurnosnima službama odlučio sve priznati i otkriti sve sigurnosno zanimljive obavještajne činjenice, spoznaje i procjene. Otkrio je praktički cijelu strukturu KOS-a u Hrvatskoj, suradnike, kao i akcije koje su poduzimali. Iskaz je davao danima, u više navrata. Na kraju SZUP je dobio dragocjen materijal, na 250 stranica teksta, koji po svojoj kompoziciji, potankostima, radnjama i ljudima, podsjeća na kriminalističke romane s brojnim zapletima. Ovaj strogo povjerljivi iskaz jednog od vodećih obavještajaca, suradnika i operativaca KOS-a ne predstavlja samo osobnu odisejadu jednog špijuna, nego otkriva i sve zamke i pogibelji s kojima je bila suočena novoizabrana demokratska hrvatska vlast 1990. godine i netom stvorena država Hrvatska. Radojčićeva ispovijest djelatnicima SZUP-a razotkriva tajnu mrežu KOS-a u Hrvatskoj, suradnike u vrhu novoizabrane vlasti, kao i one otprije registrirane, tajne akcije koje je JNA u strogoj konspiraciji provodila, specijalni psihološki rat koji je pripremala, dopremu oružja za terorističke akcije po Zagrebu, naoružanje hrvatskih Srba, kao i glavne nositelje tih planova i akcija. Osim što je opsežan, iskaz je prilično šokantan s obzirom da otkriva dosad nepoznate djelatnosti KOS-a u Hrvatskoj, kao i osobe uključene u te planove, od kojih su neke i danas javne osobe na istaknutim dužnostima u Hrvatskoj. Radenko Radojčić (1952.) prije srpske agresije na Hrvatsku bio je djelatnik u stručnim službama bivšeg CK SKH, a 90-ih se uključuje u obavještajne i druge aktivnosti u Zagrebu i Hrvatskoj, usmjerene protiv RH. Registriran je pod pseudonimom „Ljudevit" pod „komandom" Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne obrane, u bazi Kontraobavještajne grupe (KOG) u Maksimirskoj u Zagrebu. Poradi pojašnjenja, potrebno je kazati da je izraz KOS ostao u uporabi u Hrvatskoj, među narodom, a oni su, pak, sami sebe nazivali KOG.
Stojčević stvarao paralelni sustav informiranja
«Ja sam svjesno i opredijeljeno krenuo u aktivnosti s bivšom JNA. U te odnose sam ušao duboko uvjeren da branim ustavnost, zakonitost i SFRJ», kazao je na početku Radenko Radojčić. Kaže da su od 1985.
do 1990. godine unutar CK SKH, gdje je bio zaposlen, trajali frakcijski sukobi između tvrde jugoslavenske, pa čak i prosrpske struje, s onom liberalnijom. Predstavnici tvrđe struje su bili Mika Špiljak i Stanko Stojčević. Špiljak je doveo na dužnost za specijalnog savjetnika Slavka Malobabića, koji je doveden iz Gradskog SUP-a u Zagrebu. Malobabić, koji će se pokazati ključna osoba u koordinaciji KOS-ove agenture i njezinih djelovanja u Zagrebu, još je prije GSUP-a bio u karlovačkoj Jugoturbini. Godine 1986. Stanko Stojčević je izabran za predsjednika Predsjedništva CK SKH i imenovao je Slavka Malobabića šefom kabineta. Radenko Radojčić i Zoran Daskalović su u to vrijeme činili pri CK SKH analitičku skupinu koja je pripremala i sažimala informacije za Malobabića i Stojčevića. Po iskazu Radojčića, zanimljive i povjerljive informacije i podatke dobivali su legalnim, tzv. institucionalnim, ali i izvaninstitucionalnim, neslužbenim, drugim riječima, nezakonitim putem i metodama. Prikupljani materijal bi se klasificirali, a riječ je bila o povjerljivim dokumentima. Stanko Stojčević nije vjerovao u hrvatsku Službu državne sigurnosti, kao ni u GSUP u Zagrebu, stoga je razvio paralelni sustav informiranja iz tih institucija i to na način da su povjerljive osobe dolazile njemu i Malobabiću podnosile izvješća, donosili kopije originalnih dokumenata i informacije o ljudima. Radojčić kaže da su se informacije odnosile na mnoge osobe u Hrvatskoj: Tuđmana, Boljkovca, Domljana, Mesića i dr. Osim tako pribavljenih informacija, Stojceviću su podatke dostavljali i pojedinci iz vojnih službi JNA...
Radojčić, zatim, otkriva koji su sve pojedinci konspirativno dolazili Malobabiću i Stojceviću i o čemu su ga izvještavali.
Dolazili su Ante Barišić, Slobodan Platiša, Božo Kovačević, Milovan Škorić, Zlatko Đurčević, Rade Crevar, Milan Rapajić, a sve su to bili ovlašteni radnici u višim policijskim zvanjima, kaže Radojčić. Podnosili su izvješća, ali i donosili dokumente iz Centra SDS-a , GSUP-a. Konkretno, Božo Kovačević je dostavljao informacije iz zagrebačkog zdravstva o nekim liječnicima hrvatskim nacionalistima. Pritom je donosio dokumente s informacijama o Franji Tuđmanu, Stjepanu Mesiću, Marku Veselici...
40.000 dokumenata: «državna tajna»
Kad je riječ o Anti Barišiću, koji je bio šef odsjeka za kler pri Službi državne sigurnosti u Zagrebu, iznosio je spoznaje o crkvenim dužnosnicima s nizom pojedinosti iz operativnog rada, pri čemu je govorio da je centar SDS-a Zagreb ozvučio i slušao tako biskupa Đuru Kokšu, don Živka Kustića i kardinala Franju Kuharića. Dokumente pribavljene ozvučenjem Barišić je dostavljao Slavku Malobabiću, dakle Stojčevićevu šefu kabineta, a ovaj, naravno, Stojče-
viću, a osim njemu, još i Viti Unkoviću koji je bio tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicima u Saboru. Ante Barišić je, nastavio je Radojčić, držao na vezi suradnike novinara Inoslava Beškera, kodnog imena „Oliver" i novinara Mladena Malija. Po Radojčiću, s oba ova suradnika bile su u kontaku i službe sigurnosti JNA. Radojčiću je taj podatak otkrio načelnik Odjeljenja bezbednosti RV MV0 JNA Slobodan Rakočević. Nadalje, Rade Crevar, djelatnik centra SDS-a Zagreb, dobavljao je podatke o Zagrebačkom sveučilištu, donosio dokumente, a Milovan Škorić o ŽTP-u, Aerodromu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi. «Sve se to događalo od 1986. do 1990. godine i kasnije, a meni je bilo jasno da su njihove obavijesti i dokumenti pribavljeni izvaninstitucionalnim, tj. nelegalnim putem», kazao je u svom iskazu Radenko Radojčić. Zbog nepovjerenja u postojeći sustav sigurnosti u SRH, Stojčević i Malobabić su na čelo zagrebačkog centra SDS-a doveli Kolju Družica, polubrata Ive Družica, nakon čega je dostava dokumenata i informacija ka Stojceviću bila još intenzivnija. Slobodan Platiša je poslan na radno mjesto u bolnicu Sveti duh, s obavještajnim zadaćama. Sam Slavko Malobabić je nastavio intenzivne kontakte s GSUP-om u Zagrebu, odnosno s ljudima u njemu Ilijom Momčilovićem, Draganom Vukićem, Mladenom Kozlicom, Jovicom Ćukom, Duškom Modivjem, Sredom Vučanovićem, Škorićem...» Malobabić je», nastavio je Radojčić, «dobivao kopije originalnih dokumenata iz SDS-a Zagreb, ali i iz centara SDS u Rijeci, Osijeku, Sisku. Iz Osijeka su mu ih dostavljali Ivica Strišković i Ratko Majstorović, Mile Klipa iz Karlovca.
Stojčević i Malobabić su tako prikupili čak 40.000 dokumenata s oznakom 'državna tajna' i 'strogo povjerljivo'. Po nalogu Malobabića, Radenko Radojčić je obavio mikrofilmiranje tih dokumenata, mikrofilmove sklonio izvan zgrade CK SKH, a originalne dokumente uništio. Mikrofilmove je Radojčić zapakirao i odnio u svoj stan gdje ih je držao do svibnja 1991. kada ih je prenio u prostorije II. detašmana Kontraobavještajne grupe RV i PVO-u Maksimirsku u Zagrebu, a kasnije su u režiji KOG-a prebačeni u Beograd.
Knežević:Imam doušnika u helikopterskoj bazi MUP-a
Početkom 1990. godine je vrijeme pripreme za višestranačke izbore u RH, napušta radno mjesto u stručnim službama CK SKH i s Davorom Glavašem osniva tvrtku „Templum" sa sjedištem u Zagrebu, koja se počinje baviti ugradnjom sigurnosnih uređaja i zaštite prostora. Slavko Malobabić tada otvoreno govori procjenu da će HDZ dobiti izbore i da će to u Jugoslaviji izazvati mogući oružani sukob. Malobabić je svoje procjene formulirao u analizu za Stanka Stojčevića.
U lipnju je Slavko Malobabić organizirao na Jarunu sastanak na koji su osim njega došli Radenko Radojčić i kapetan JNA Čedomir Knežević, koji je predstavljen kao oficir sigurnosti. Knežević je u uvodu rekao kako su na djelu separatističke snage u Jugoslaviji s ciljem razbijanjem zemlje, ali da to JNA neće dopustiti i da moraju biti spremni u poslu očuvanja Jugoslavije. Radojčić, kao i Malobabić, prihvaćaju Kneževićevu ponudu da budu spremni. Nakon toga, sljedeći sastanak Radojčića s Kneževićem bio je u Kneževićevom stanu u bivšoj Ulici proleterskih brigada gdje je na traženje Knežavića, Radojčić prenio sve što zna o Tuđmanu, Manoliću, Mesiću... Idući put se Malobabić, Radojčić i Knežević sastaju u kolovozu u restoranu na Trešnjevci u Zagrebu, pa onda u Domu JNA. Na sastanku u Domu JNA, Čedomir Knežević ih je informirao da je zaustavio helikoptere MUP-a koji su poletjeli prema Kninu. Rekao je da je on koordinirao polijetanje MIG-ova razgovarajući s Beogradom, ali da je znao ranije za polijetanje helikoptera MUP-a jer je imao informatora u jedinici MUP-a, odnosno u helikopterskoj bazi MUP-a RH. Knežević tada nije otkrio ime suradnika u MUP-u. Malobabić je tada ponavljao svoje teze da su Srbi u Hrvatskoj kičma Jugoslavije, te da na tom pitanju Jugoslavija pada ili ostaje. Malobabić je inače poslom vraćen u GSUP, ali je bio nezadovoljan, želio je u Privrednu komoru Jugoslavije, što mu je kasnije i omogućeno. No, svako malo je putovao na Kordun i Banovinu. Inače, razgovarali su u Domu JNA na koje se ljude na terenu osloniti, pa su se čula imena Dušana Starevića, Šime Dubajića, Jovana Plećaša u Gospiću, Mile Dakića.
U Domu JNA Radojčić je upoznao potpukovnika Ivana Stambolića. Stambolić je u idućem kontaktu s Radojčićem rekao da ga je klinički psiholog u bolnici „Rebro" Željko Katić obavijestio kako je s novinarkom Jasnom Babić uspostavio kontakt, a onda preko nje i s izvjesnim Grabovcem iz Zagreba koji se predstavio kao član HDP-a, te su njih troje otputovali u Imotski gdje su ostvarili kontakt sa sestrom pokojnog Bruna Bušića, zatim s jednim bivšim policajcem iz PS Imotski, također članom HDP-a. Na osnovi tih kontakata su Željko Katić i Jasna Babić
zaključili da se na području Hrvatske formira obavještajna služba HDP-a sa širom mrežom. Čuvši to, Radojčić je informaciju prenio Čedomiru Kneževiću.
Malobabić:Pohapsiti Vladu, Sabor, Tuđmana...
Krajem 1990. u prostorijama KOG-a u Zagrebu sastaju se Knežević, Radojčić, Malobabić, ali i pukovnik Slavko Rakočević, inače načelnik Odeljenja bezbednosti RV PVO, pukovnik Tomislav Ćuk koji je bio načelnik KOG-a u Odeljenju bezbednosti. U siječnju iduće, dakle 1991. godine, Radenko Radojčić i Cedomir Knežević odlaze u Beograd. Susreli su se s visokim oficirima JNA , a oni su im rekli da JNA neće dopustiti cijepanje Jugoslavije, a ako se i povuče s nekih teritorija, to će se smatrati privremeno zaposjednutim prostorom, na kojemu oni, Radojčić i ostali, trebaju pružati otpor u ilegali, po principima ilegalnog rata. Obveza je raditi u konspiraciji, stvarati baze za borbene uređaje, ljude... Nužno je stoga upoznati se s borbenim sredstvima, eksplozivnim napravama i načinom uporabe. «Nakon teoretiziranja", kaže Radojčić, «pošli smo u drugu prostoriju gdje su bila poredana razna eksplozivna sredstva, detonatori, a dvojica oficira su u sljedećih nekoliko sati demonstrirali uporabu.» Nakon toga su uporabu isprobavali Malobabić, Radojčić... Društvo se navečer vratilo u Zagreb. Nakon toga nastavljaju se susreti Radojčića, Malobabića, Kneževića i ostalih, često u prostorijama KOG-a gdje su, osim njih, bili potpukovnik Mirko Martić, potpukovnik Ivan Sabolović, kapetan Miroslav Juran, zastavnik Ljubiša Ljubišić, poručnik Ljubiša Šlavulj, kapetan Belan, stariji vodnik Radojko Cosić. Vodeću ulogu su imali Čedomir Knežević i Slavko Malobabić. Ponavljane su priče da su na djelu separatističke snage, da prijeti intervencija JNA u Hrvatskoj. Kraće vrijeme nakon toga, Slavko Malobaabić i Radenko Radojčić sklanjaju se iz Zagreba, odlaze prema Karlovcu, točnije prema selu Katinovac gdje se Malobabić sastaje i dogovora s lokalnim Srbima i priprema ih za pobunu, traži raspored ljudstva i najavljuje oružje za Srbe, raspiruje strah o navodnom kretanju jedinica MUP-a u tom smjeru, formiraju se seoske naoružane straže. Nakon poruke Kneževića da se vrate u Zagreb, Malobabić i Radojčić to i čine. U Zagrebu je, po Radojčićevim riječima, Malobabić nastavio kontakte s Antom Barišićem, Koljom Družićem, Slobodanom Platišom.
Prilikom sljedećih okupljanja, pitali su se zašto JNA šuti, zašto ne izvrši vojni udar. Slavko Malobabić je govorio da je sad trenutak pohapsiti Vladu i Sabor RH, Tuđmana i ostale, dok je još stara infrastruktura vlasti jer kasnije, govorio je, kada nova vlast stvori svoj sustav, bit će teže. Moguće je sada, govorio je Malobabić, našim snagama unutra osvojiti MUP. Uz to je govorio o napadima na policijske postaje, potrebu obeshrabrivanja, sijanja panike unutar Hrvatske i si. U idućim tjednima i mjesecima, sudionici ove priče, među kojima i Radojčić, pribavljaju lažne dokumente, vozačke i osobne za sebe i, primjerice, za obitelj Maljković iz Vodica. Sastaju se u prostorijama KOG-a, Plavoj laguni i drugim restoranima, među ostalima i u restoranu Trešnja, na Trešnjevci. Dana 12. ili 13. kolovoza u tom restoranu Malobabić obavještava Radojčića da mu je Martić iz jedne garaže na Jarunu dao dvije jutene vreće u kojima je eksploziv, te da on jednu treba preuzeti.
Martić u restoranu s Malobabićem i Radojčićem nije previše pričao o vrećama s eskplozivom, tek je rekao da će se o tome čuti kad dođe vrijeme. Martić je tada Radojčiću i Malobabiću predao lažne dokumente, a novi identitet Radenka Radojčića na osobnoj i vozačkoj bio je Damir Paurović iz Teslića, dok je novi identitet Slavka Malobabića bio Sead Kopić. Nakon tog susreta, nakon što se smračilo, Malobabić i Radojčić su krenuli prema pizzeriji na Trešnjevci kako bi iz garaže mogli uzeti vreće s eksplozivom. Zastali su na parkiralištu, a Malobabić je sa sestrinom peglicom odatle otišao, odlazi po eksploziv, dovozi ga i predaje Radojčiću. Radojčić, zatim, vreću s eskplozivom odnosi u prostorije svoje tvrtke Templum u Kopernikovoj ulici u Zagrebu.
Tajna skrovišta eksploziva na Jarunu
Kaže da je u vreći bio eksploziv, ali ne sjeća se težine, još nekoliko ručnih bombi, četiri ili pet detonatora, svjetlosni upaljači, inicijalni upaljači, dva spreja za onesposobljavanje. Radojčić je dobiveni materijal stavio u jednu torbu i ostavio je u jednoj priručnoj prostoriji tvrtke. Sutradan ga je nazvao Slavko Malobabić. Zajedno su iz
garaže uzeli njegovu, Malobabićevu vreću s eskplozivom i odvezli se na Jarun. Tamo su se vozili sporednom cestom kod Jachting kluba, parkirali automobil, a zatim krenuli pješice neasfaltiranom stazom. U jednom šupljem drvetu tada je Malobabić razgrnuo lišće te u, već pripremljenu rupu, zavukao ruku, prethodno razgrnuvši zemlju i krhotine stakla, i u rupu položio vreću s eskplozivom. Nakon toga, vratio je zemlju i staklo. Pošli su sljedećih dvadesetak metara i Malobabić mu je pokazao drugo, slično skrovište. Dakle, na Jarunu je bilo niz takvih tajnih skrovišta s eksplozivom, a Radojčić je u trenutku davanja iskaza rekao da bi i sada mogao pokazati gdje su sva ta skloništa. Nakon toga, po kazivanju Radojčića, njegovu torbu s eskplozivom iz tvrtke Templum preuzeo je Slobodan Platiša.
Gotovo istoga dana Radenko Radojčić i Slavko Malobabić odlaze žurno u Nizozemsku kod njihova prijatelja Hendrika Bernarda Jolinka, zvanog Henk, s kojim su prije dogovarali poslovnu suradnju, konkretno posao izvoza trupaca u Nizozemsku. Nizozemac je bio oženjen Dunjom Marušić, bivšom djelatnicom CK SKH, a kum im je bio Vjekoslav Koprivnjak, u čijem stanu u Kopernikovoj ulici u Zagrebu su bile prostorije Radojčićeve tvrtke Templum.
Kada su bili u Nizozemskoj, drugog jutra, Radojčć i Malobabić su na Sky Newsu čuli da su se u Zagrebu dogodile dvije eksplozije, na židovskom groblju i židovskoj općini. Malobabić je tada iz Nizozemske nazvao Čedomira Kneževića. Pritom je Malobabić psovao ustaše. Akcija je bila izvršena. Eksplozije su u očima međunarodne zajednice percipirane kao djelo navodne proustaške nacionalističke nove vlasti, a takvu tezu su promicali mediji u Hrvatskoj i novinari neprijateljski raspoloženi prema osamostaljenju Hrvatske. To je, uostalom, i bio cilj velikosrpske politike.
Takvo podmetanje je razotkriveno godinama poslije, a uz ostalo, o tome da su to učinili ubačeni srpski diverzanti, svjedočio je jedan od KOS-ovaca Mustafa Čandić, Radojčićev prijatelj, o kojemu će u nastavku ove priče biti riječi, prilikom svog svjedočenja u Haagu. Nakon nekoliko dana Slavko Malobabić se vratio u Pulu, a Radenko Radojčić u Zagreb. U svom iskazu, Radojčić ne iznosi detalje o miniranju židovskog groblja i Židovske općine u Zagrebu. To je izvela KOS-ova skupina Labrador, o kojoj u kasnijem dijelu iskaza on ponešto govori. No, po svemu sudeći, istina je da su i Radojčić i Malobabić bili članovi skupine Labrador, no za razliku od izvršitelja, njih dvojica su pravodobno napustila Hrvatsku, sklonili se u Nizozemsku, a ostale je hrvatska policija pohvatala. ■
(NASTAVLJA SE)
(U IDUĆEM BROJU: Tko je raketirao Banske dvore, tko je napravio skicu Banskih dvora za pilote, te popis pojedinaca u Hrvatskoj koje je Radojčić naveo kao suradnike i dio mreže KOS-a)
stranica 1
RADENKO RADOJČIĆ, sin Rade i Barbare, rod. 09 . 07 .1952 .g . u Zagrebu, bez stalnog mjesta prebivališta, prijavljen u Zagrebu, Flajpanova 1, u informativnim' razgovorima s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH započet 15.03.1994.g., daje sljedeću:
i z j a v u
Ja sam od 1990.g., kao djelatnik u stručnim službama bivšeg CK SKH u organiziranom suradničkom odnosu sa službama bezbednosti bivše JNA, sa pseudonimom "Ljudevit". I prije toga bio sam u izvjesnom kontaktu s vojnim i civilnim službama sigurnosti, bivšeg sustava sigurnosti bivše SFRJ. Od 1990.g., kao organizirani suradnik Odelenja bezbednosti RV i PVO iz Beograda, uključen sam u obavještajne, i druge aktivnosti u režiji vojnih službi sigurnosti. Tako sam od 1990.g., bio po ratnom rasporedu, uključen aktivno u rad Komande RV i PVO u okviru Savjeta za informativno propagandnu djelatnost i tzv. "OPERE" u Beogradu i šire na području bivše SFRJ.
U ožujku 1992.g. u Beogradu bivam lišen slobode po organima sigurnosti bivše JNA, izlazim iz pritvora i tijekom 1993.g. uspostavljani kontakt sa sustavom sigurnosti Slovenije, te preko Makedonije, gdje sam također kontaktirao pripadnike službi sigurnosti Makedonije, u kolovozu 1993.g., dolazim u Ljubljanu.
stranica 2
U Ljubljani, u kontaktu sam s pripadnicima VOMO, da bi se 15.ožujka 1994.g., dobrovoljno predao pripadnicima SZUP-a MUP-a RH.
Iz ovih kratkih naznaka, vidljivo je da sam od početka raspada bivše Jugoslavije, priprema i početka agresije na RH bio u vezi sa sustavom sigurnosti bivše JNA, te su mi poznate činjenice, tj. posjedujem niz saznanja o aktivnostima sustava sigurnosti bivše JNA u pripremama za agresiju i njihovim aktivnostima tijekom agresije.
U informativnim razgovorima sa djelatnicima SZUP-a MUP-a RH, voljan sam i spreman, svjestan svoje odgovornosti, sva meni poznata saznanja od interesa za sigurnost RH, iznijeti potpuno, odgovorno, bez zadrške u svim segmentima, fragmentima, te detaljno, do granice mogućeg sjećanja. Svjestan sam da će moje-kazivanje razjašnjavati i moju, a i protuzakonite djelatnosti drugih osoba,' te sam spreman sve te činjenice, za koje se ocjeni potrebnim, iznijeti i pravosudnim organima Republike Hrvatske.
Ovo činim dobrovoljno i sa punom odgovornošću, svjestan da je raspad Jugoslavije ratnom opcijom plaćen s previše ljudskih života, razaranijma i drugim ratnim strahotama, te je to moj prilog što utočnjenijem, istinitijem i pravičnijem rasvjetljavanju, kako osobnih krivnji pojedinaca, tako i cjelokupnog sustava bivše SFRJ.
Iz tih razloga, došao sam djelatnicima SZUP-a MUP-a RH.
dobrovoljno u doticaj.
Prije nego što započen rekonstrukciju osobnih aktivnosti zajedno sa sustavom sigurnosti bivše JNA, nekoliko biografskih podataka o meni:
Rođen sam 09.07.1952. u Zagrebu. Otac Rade bio je podoficir bivše JNA sa službovanjem u Zagrebu,
stranica 3
administrativni službenik pri inžinjeriji. Umirovljen je 01.01.1980.g. živi u Zagrebu s izbivanjem u Vodicama u vikendici.
Majka Barbara, umrla 1984.g. Bila je trgovački pomoćnik. Osnovnu školu završio sam u Zagrebu. Gimanziju sam također završio u Zagrebu 1971.g. Bio sam upisan na Pravni fakultet do 1973.g., kada sam napustio studij.'Vojni rok sam služio u Rogoznici 1975./77.g., u rodu artiljerija, bez čina. Zaposlio sam se 1978./79.g., u CK SKH u Stručnoj službi. Bio sam u braku s Rajnom Grdan od 1980. do 1984.g. Ponovo stupam u brak 1984.g. sa Jadrankom, rođ. Pavlinić. Otac sam kćeri Lea, rođ. 03.12.1984 .g. i sina Marka rođ. 05.12.1977.g., iz prvog braka.
Školu UP RSUP-a RH, upisao sam 1988.g. po sugestiji Slavka Malobabića, a uz pomoć Vladimira Mitića i Modly Dušana. Do diplomiranja ostalo mi je tri ispita.
U radnom odnosu u stručnim službama CK SKH radio sam do 01.06.1990.g., kada smo Davor Glavaš sa suprugom i ja sa suprugom, osnovali u Zagrebu firmu "Templum", poduzeće za konzalting.
U "Templumu" sam radio do kolovoza 1991.g., kada odlazim u Beograd, i uključujem se po ratnom rasporedu u rad "OPERE", koja je pri Komandi RV-a.
Nakon ovih naznaka o meni, prelazim na prezentiranje sigurnosno interesantnih saznanja.
Da bi se razumjela geneza mog uključivanja i mojih kontakata sa sustavom sigurnosti bivše JNA, moram posegnuti u znatno raniji vremenski period, raniji od 1990.g.
Na ime, mogu kazati da su dva bitna razloga što sam od 1990.g. aktivno uključen u rad službi sigurnosti bivše JNA, Ja sam znatno ranije, posredstvom oca, upoznao neke oficire iz službi sigurnosti bivše JNA, npr. Iliju Čeranića, koji je na kraju vojne karijere bio general, načelnik Uprave o bezbjednosti SSNO. Također, još ranije, upoznao sam neke od
stranica 4
oficira službi sigurnosti JNA, npr. Ivu Mavrlju, bio kapetan, pa potpukovnik, Savića, tada kapetana I klase, Marinkovića, tada zastavnik i druge oficire. Ta poznanstva datiraju od 80-tih godina, a poneka i ranije. Nemaju nikakav sigurnosni značaj, već naprosto u meni pobuđuju interes za rad službi, a i osobno su mi koristili za različite usluge u odnosu na vojne vlasti. :
Drugi bitniji razlog, zašto sam od 1990.g. u kontaktu sa sustavom sigurnosti bivše JNA, jeste moj rad u Stručnim službama CK SKH.
Ovo zaslužuje detaljniji iskaz i šire obrazloženje, jer u stvari posredstvom takvog rada u CK-au, naprosto, 90-tih godina bivam uključen u to. Stoga ću najprvo pokušati pojasniti taj period s pojašnjenjem aktivnosti, odnosno pojašnjenjem aktivnosti pojedinaca, a koji su me 90-tih godina 'doveli u situaciju da budem suradnik službi sigurnosti RV i PVO-a.
Naime, negdje oko 1985.g., radi tada prisutnih političkih potreba, a čak bih kazao i grupaških sukoba unutar rukovodstva CK SKH, u to vrijeme predsjednik CK SKH je Mi ka Špiljak, pri Kabinetu Predsjednika CK SKH počinje se formirati analitičko jezgro sa zadaćom, da iz širokog spektra informacija, sačinjava sažetke, svodne informacije, za bolje informiranje tadašnjeg najužeg partijskog vrha. U to vrijeme, dakle oko 1985.g. , Mika Špiljak u CK SKH dovodi Slavka Malobabića u svojstvu specijalnog savjetnika. Malobabić biva u toj funkciji šef tog analitičkog jezgra. Odmah podvlačim da je Malobabić na rad u CK SKH došao iz GSUP-a Zagreb, a prije toga je bio šef kabineta direktora "Jugoturbine". Međutim, prvo radno mjesto bilo mu je direktor Radio stanice "Petrova Gora" , sa sjedištem u Vojniću.
Kada je Stanko Stojčević 1986.g., izabran za predsjednika Predsjedništva CK SKH, imenuje i postavlja Slavka Malobabića za šefa Kabineta. Time Malobabić unutar Stručnih službi dobiva na težini, a samim time i analitičko jezgro na
stranica 5
značaju, pa čak bih rekao i unutarpartijskoj, a i široj društvenoj moći.
Odmah da kažem, ta analitička grupa u stvari, sastajala se od mene, Zorana Daskalovića i jednog djelatnika čijeg se imena ne mogu sjetiti, a znam da je analizirao tisak, a u funkciji nam je kao grupi, bila ukupna Služba za dokumentaciju, Arhiv i Biblioteka CK SKH, te smo mogli posezati u sve materijale.
0 djelatnosti ostalih, u analitičkoj grupi, ne mogu govoriti, jer uistinu ne znam sadržaje sažetaka rada Daskalovića i ostalih. Oni ' su radili po zadacima Malobabića
1 njemu predavali materijale.
Princip rada bio je prikupljanje informacija, obrada i klasificiranje, u specijalizirani fond unutar Arhiva CK SKH. Do informacija i dokumenta, barem kad je riječ o mom segmentu rada, dolazio sam na načine, da sam ih osobno prikupljao razgovarajući s interesantnim sugovornicima, dio dokumenata dobivao sam oficijelnim kanalima tadašnjeg informiranja i to iz tadašnje Službe državne sigurnosti. Vojnih službi sigurnosti, Saveznih službi sigurnosti, ali preko Malobabića.
Ovo su bili legalni i oficijelni načini pribavljanja informacija i dokumenata. Ja bi iz njih sačinjavao sažetke, svodno ih analizirao, sve po nalogu Malobabića, davao mu tako prerađene dokumente koje je on davao najvjerojatnije Stanku Stojčeviću, dio ih vraćao, a dio zadržavao. Međutim, znatni dio informacija i dokumenata dolazio je vaninstitucionalnim kanalima. Mislim da je to i najinteresantnije, pa ću probati to detaljizirati.
Naime, radi prisutnih sukoba i grupašenja unutar partijskog vrha, Špiljak - Stojčevićeve grupe protiv Šuvarove, cijenim, a to je prosudba, pouzdano znam i Malobabića, da Stojčević nije vjerovao tadašnjem sustavu sigurnosti u Hrvatskoj, a napose Službi državne sigurnosti, te smo mi iz analitičke C grupe, a napose Malobabić, vaninstitucionalnim kanalima u
stranica 7
nacionalistima, ili iz albanskog kompleksa, s naznakom da mu je to ispričao Bozo Kovačević.
Također, znam da je Malobabić posredstvom Bože Kovačevića znao u nekim slučajevima intervenirati u smislu anuliranja nekog od policijskih zahvata i si. Kovačević je, Malobabiću donosio i primarne dokumente iz Centra SDS Zagreb. Tako je, godine se ne sjećam, Kovačević Malobabiću donio dosije suradnika "Rade" (izvjesni Gazi) , koji sam ja fotokopirao i on se nalazi, u sada mikrosnimljenoj dokumentaciji, što ću kasnije pojasniti.
Kovačević je donosio i druge materijale, npr. informacije iz tekućih obrada. Sada se sjećam tih formulara npr. informacije pod predmetom; Franjo Tuđman (00) ; Stipe Mesić (00) ; Marko Veselica (00); pa slijedi sadržaj , pa izvor, kako su već takve informacije pisane.
Pretpostavljam da je najveći dio materijala koji su dolazili iz Centra SDS Zagreb, donosio Bozo Kovačević, ali i drugi djelatnici. .
Barišić Ante, bio šef odsjeka za obradu klera, u Centru SDS Zagreb. Njega je s Malobabićem, tijekom 1987g, upoznao Milovan Škorić. Dolascima Malobabiću, a i meni, u razgovorima, gotovo redovito je isnosio saznanja do kojih je došao radom na problematici svoj h radnih obaveza. U diskusijama s Vitom Unkovićem, tada tajnikom Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, iznio je sve detalje iz operativnog rada, pa i tada prisutna ozvučenja npr. da je Centar SDS Zagreb ozvučio i slušao Kokša Đuru, Kustić Živka i Kuharić Franju .
Pretpostavljam da je i dokumente sa tako pribavljenih ozvučenja dostavljao Malobabiću ili Unkoviću, jer ja sam takove dokumente, odbio.
U razgovorima, Ante Barišić je iznosio i suradnike. I ja se sjećam više dokumenata kojima je i zvor suradnik "0liver", a kojeg je držao Barišić na vezi, te mislim da je kao suradnika na vezi držao i novinara Mali Mladena. Ovo
stranica 21
tom trenutku unutar srpske pravoslavne crkve, na tim prostorima- Moja je procjena bila, Sto sam iznio, da je zasad na tim prostorima utjecaj i jačina S?C-a marginalna, izuzev utjecaja Zagrebačko - Ljubljanskog mitropolita Jovana Pavlovića, i gornj e - Karlovačkog episkopa Simeona Zlokovića.
Prilikom tog boravka, nakratko me Čeđoinir Knežević upoznao s potpukovnikom Ivanom Sabolovićem, koji je nakratko ušao u prostoriju. U tom kratkom boravku, obrativši se meni i Malobabiću, pitao nas je za. mišljenje o Milanu Grkoviću, što znamo o njemu i kakav je.' Sjećam se da nismo iznijeli , napose povoljno .niši jer. j e o Grkoviću . Moja prosudba je bi la , da je priči j iv, a Malobabić je dođo da se lažno predstavlja i ' s i .
Nastavio bih daljnjim opisivanjem mojih kontakata - s čedomirom Kneževićem iz II detaširana KOG~a RV i PVO. Poslije opisanog kontakta, ja sara đo kraja 199O.g., imao možda još jedan ili dva kontakta s kap. Kneževićem. Tu ističem da sam tijekom listopada 1990.g. bio oko mjesec dana u bolnici. Sjećam se jednog kontakta kojeg sara ja inicirao, tražio Kneževića, jer sam mu imao kazati., po mom sudu, interesantne podatke. Ja sam, naime, prije tog kontakta s Kneževićem od željka Kat i ća i z Zagreba, kl iničkog psihologa u bolnici "Rebro", Čuo da je on s novinarkom Jasnom Babić uspostavio kontakt u Zagrebu, s izvjesnim Grabovcem iz Zagreba, koj i se predstavio kao član HDP-a, te su s njim otputovali u Imotski, gdje su ostvarili kontakt sa sestrom od pokojnog Brune Bužića, jednim bivšim policajcem iz PS Imotski, -također Članom HDP-a. Na osnovu takovih kontakata Jasna Babić i žel jko Kat ić su zaključili, a to je i Katić' meni kazao, da se na području Hrvatske formira obavještajna služba .HDP-a sa širom mrežom. Ja sam taj podatak cijenio interesantnim za Kneževića, r.ražio kontakt s njim i prenio mu takvu informaciju. Knežević je zatražio da pokušam proširiti ovu informaciju.
Napomena. stranice 1 do 5 prenesene uredno, dalje nedostaje stranica 6, slijedi 7, pa 21? Očekujemo ispravak u idućem broju HL
Tko je Radenko Radojčić?
Radenko Radojčić rođen je 1952. godine u Zagrebu, otac mu je bio podoficir JNA i odatle njegovi rani kontakti s oficirima JNA. U Zagrebu je završio gimnaziju, nakon čega je studirao na Pravnom fakultetu, ali nije diplomirao. Od 1990. uključenje, po ratnom rasporedu, u rad Komande Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne obrane, u okviru Savjeta za informativno propagandnu djelatnost, uz ostalo i u projektu «Opera», kojemu je bio cilj psihološki rat protiv Hrvatske. Hrvatsku je napustio krajem 1991. godine, nakon što je bio organizirani sudionik propagandnih i operativnih akcija protiv Hrvatske. U Beogradu je nastavio djelovati na istim poslovima, no 1992. godine, u sklopu sukoba unutar JNA, između jugoslavenske i četničke struje, bio je lišen slobode, pod optužbama da je doušnik stranih, pa i hrvatskih službi, suđeno mu je, ali u nedostatku dokaza je pušten, nakon čega 1993. godine preko Makedonije bježi iz Jugoslavije i dolazi u Sloveniju gdje u kontaktu sa slovenskom obavještajnom zajednicom daje povjerljive informacije i dokumente. Radojčić je prvo bio u braku s Rajnom Grdan s kojom ima sina, a nakon rastave oženio je Jadranku s kojom ima kćer. Godine 1988. upisao je Školu unutarnjih poslova u Zagrebu i, po vlastitom priznanju, ostala su mu tri ispita do diplomskog. Bio je u političkom smislu iskreni Jugoslaven, no nakon svega, kaže da je razočaran svim procesima. Zato je 1994. godine došao u Hrvatsku i hrvatskim obavještajcima otkrio i razotkrio gotovo cijelu špijunsku mrežu KOS-a i njezine akcije u najosjetljivijem razdoblju stvaranja samostalne Hrvatske države.
Iz dobro
obavještenog izvora saznaje se da je za 3.i 4. April 2010 u Malom Gradcu kod
Gline planirano okupljanje većeg broja osoba.
Isto tako doznajemo da su na
okupljanju planirani da nastupe muzički ansambli izvjesnog Mile Delije,grupa
Tromeđa i Mišo Davidović-
Muzički ansambli čiji su članovi strani državljani
koji u RH nemaju radne dozvole niti su platili porez ZAMP-u ,a situacija se
dodatno komplicira jer skup nije prijavljen nadležnoj policijskoj postaji.
Za
očekivati je i probleme iz razloga što Mile Delija,Tromeđa i Mišo Davidović u
svojim pjesmama šire govor mržnje,pozivaju na ubijanje i prijetnje.
Očekuje
se reakcija nadležnih,prije svega policije i državnog odvjetništva kako bi se
spriječio nastup ovih terorističkih skupina na teritoriju RH.
E.Š.
Kako pjeva MILE DELIJA vidite sami...
U subotu 13. ožujka, oko 13.50 sati, na graničnom prijelazu u Hrvatskoj Dubici uhićen je Nikola Kovačević (60) iz Hrvatske Dubice, koji je već 15 godina stanovnik Srbije. Provjerom u evidenciji MUP-a utvrđeno je da je za njim raspisana međunarodna potraga zbog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog pučanstva, odnosno za sudjelovanje u masakru nad 56 Hrvata u Baćinu, te je uhićen i proveden istražnom sucu Županijskog suda u Sisku. Kako je Kovačević jedan od 15 osumnjičenih za ratni zločin u mjestu Baćin 21. listopada 1991. godine, te je protiv njega pokrenut istražni zahtjev i određen pritvor još 2006. godine, on je odmah prebačen u Zatvor u Sisku. Slučaj Baćin tim je činom konačno pokrenut s mrtve točke, jer za jedan od najtežih masovnih ubojstava (odmah iza Ovčare) do sada nitko nije odgovarao. Nikola Kovačević deseto je okrivljeni u grupi od 15 osumnjičenih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi proptiv koji je županijski državni odvjetnik Stipe Vrdoljak podnio istražni zahtjev. Utvrđeno je da je ta grupa planirala i izvršila stravični zločin na obali Une 21. listopada 1991. godine, sa cviljem etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina od preostalih Hrvata. Četvorica prvooptuženih sumnjiče se da su isplanirali i naredili, a 11 da su kao neposredni počinitelji automatskim oružjem pobili najmanje 56 civila. Ubojstvo 56 Hrvata u Baćinu, većinom staraca, obavila je jedinica za posebne namjene Kaline iz Komogovine, pod zapovijedanjem Steve Borojevića. Ta postrojba okupatorske vojske, direktno podreddena tadašnjem ministru policije RSK Milanu Martiću, izvela je u Baćinu iz autobusa civile iz Cerovljana i Hrvatske Dubice koji su prevoženi prema Hrvatskoj Kostajnici. Svi su pobijeni, a mrtva tijela ostvaljena su nepokopana uz rijeku Unu. Kasnije su okupatorske vlasti bagerima u rupe uz obalu pokopali sve pobijene. Na mjestu njihove pogibije najveća je masovna grobnica na području Sisačko-moslavačke županije, druga po veličini u državi, nakon Ovčare. Hrvati iz Hrvatske Dubice i Cerovljana, koji su ostali u svojim domovima i nakon povlačenja hrvatskih branitelja Pounja, dovedeni su dva dana prije nego su ubijeni u vatrogasne domove u Dubici i Cerovljanima, temeljem odluke lokalnih vlasti Kostajnice i Dubice. Prikupljeno ih je 70, ali je 14 pušteno na intervenciju rodbine i prijatelja među Srbima. Ostalima je rečeno da ih vode u razmjenu u Glinu, ali su umjesto toga završili na stratištu. Zapovjednik jedinice koja ih je pobila, poginuo je 1992. godine, u Srbiji živi Branko Dmitrović, predsjednik oćhine Kostajnica i komandant teritorijalne obrane, te planer pokolja u Baćinu, koji je prvooptuženi. Glavni vojni zapovjednik kostajničkog područja, oficir JNA Veljko Radunović živi u SAD-u, a zapovjednik Martićeve milicije Momčilo Kovačevich, živi u Bosanskoj Dubici. Živ je i Ilija Čizmić, zamjenik zapovjednika odreda Kaline. On stanuje u neposrednoj blizini masovne grobnice, na drugoj obali Une u Bosanskoj Kostajnici. Inače, s područja Hrvatske Dubice, Baćina i Cerovljana, okupatorske su vlasti pobile 115 Hrvata. Gdje su grobnice njih šesdesetak još uvijek se ne zna.
Objavila : Slobodna Dalmacija 14.03.2010 godine
U GLINI PROMOVIRANA KNJIGA „ZAPISI S BANOVINE 1990., 1991., 1995.“ ŽELJKA MALJEVCA I MARJANA GAŠLJEVIĆA
U prepunoj dvorani Narodne knjižnice i čitaonice u Hrvatskom domu u centru hrvatske Gline, u ponedjeljak navečer, 1. ožujka, u nazočnosti predstavnika glinske i županijske vlasti, braniteljskih udruga, obitelji poginulih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, pripadnika braniteljske skupine „Branitelji s Banovine“, održana je promocija knjige „Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995.“ autora novinara Željka Maljevca i bojnika u pričuvi Marjana Gašeljevića u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Zagreba, te svečano i dostojno obilježena 20. obljetnica osnutka Podružnice Hrvatske demokratske stranke (HDS-a) za općinu Glina, osnovane na taj dan prije 20 godina u Donjem Viduševcu kod Gline.
Promociju knjige u kojoj su opisani prijeratni ratni događaji u Glini i na glinskom prostoru i obilježavanje obljetnice osnutka prve demokratske stranke zajedno su organizirali Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba i Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Glina, uz podršku savjetnika za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike Domovinskog rata županice Sisačko-moslavačke županije pukovnika u mirovini Ivice Pandže Orkana.
Na promociji se okupilo stotinjak građana Gline i glinskog kraja, a bili su joj nazočni i saborski zastupnik HDZ-a, Glinjanin Ivan Šantek, savjetnik za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike Domovinskog rata sisačko-moslavačke županice Ivica Pandža Orkan iz HSP-a, gradonačelnik Gline Milan Bakšić iz HSLS-a, predsjednik Gradskog vijeća Grada Gline Franjo Glušac iz SDP-a, predsjednik Gradske organizacije HSS-a Gline Stjepan Tonković, što dokazuje da je promocija knjige privukla predstavnike svih političkih stranaka i opcija i okupila ih bez obzira na stranačke razlike.
Organizator promocije i obilježbe obljetnice, predsjednik Ogranka UDVDR-a grada Gline Ivo Žinić čestitao je autorima na iznimnom trudu i upornosti da napišu svoje rukopise, napomenuvši da su to prve knjige takve vrste, pozvavši i druge autore da sudjeluju u pisanju novije povijesti grada Gline koja će se zasnivati na istini i dokumentima.
PROMOVIRANA KNJIGA „ZAPISI S BANOVINE 1990.,1991., 1995.“ ŽELJKA MALJEVCA I MARJANA GAŠLJEVIĆA
U prepunoj kino dvorani Kazališta 21 (bivšeg „Pionirca“) u četvrtak navečer 25. veljače promovirana je knjiga „Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995.“ autora Željka Maljevca i Marjana Gašljevića u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Zagreba.
U nazočnosti predsjednika Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije Željka Kardaša, zamjenika gradonačelnika Siska prof. Agana Velića, predsjednika Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije Drage Umičevića, predsjednika i predstavnika braniteljskih udruga, te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, knjigu su promovirali ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra iz Zagreba dr. Ante Nazor, savjetnik za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županice i predvodnik braniteljske grupe „Branitelji s Banovine“ pukovnik u mirovini Ivica Pandža Orkan, autori Željko Maljevac i Marjan Gašljević, te predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata grada Siska mr. Ibrahim Novljaković.
Knjigu „Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995.“ autora Željka Maljevca i Marjana Gašljevića, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba izdao je kao četvrtu knjigu edicije „Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.“ Memoarsko gradivo“, urednici knjige su ravnatelj Centra dr. Ante Nazor i Željka Križe Gračanin, knjiga ima 400 stranica i dva autora.
U prvom dijelu knjige, sisački novinar Željko Maljevac opisuje početak višestranačja u Sisku i na Banovini od početka 1990. do prvih višestranačkih izbora 22. travnja 1990. godine, dok u drugom dijelu bojnik u pričuvi, ratni načelnik veze Operativne grupe HV-a za Sisak i Banovinu Marjan Gašljević opisuje vrijeme osnutka Operativne grupe HV-a u Sisku, obranu područja Banovine i sisačko-moslavačkog obrambenog mostobrana od velikosrpskog agresora i srpske paravojske, te opisuje oslobađanje Zrinske Gore (Šamarice) i Suhe Međe u osloboditeljskoj akciji „Oluja“ na pravcu djelovanja 57. brigade HV-a „Marjan Celjak“ u kojoj je bio načelnik stožera.
Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor naveo je kako je taj Centar izdao tu knjigu dvojice autora jer je riječ o vrijednim i kvalitetnim tekstovima, te da ta knjiga predstavlja doprinos historiografiji Domovinskog rata. Dr. Nazor pozvao je i druge autore zapisa i fotografija o Domovinskom ratu, vojnim i policijskim postrojbama u obrani suvereniteta RH u Domovinskom ratu, da im daju svoje rukopise i fotografije na uvid, prosudbu i objavu, jer će time pridonijeti istini o Domovinskom ratu.
Savjetnik za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike Domovinskog rata sisačko-moslavačke županice pukovnik Pandža čestitao je izdavaču i autorima, naglasivši kako se takvim knjigama, kao što je ova knjiga Željka Maljevca i Marjana Gašljevića, promiče istina o Domovinskom ratu kao temelju sadašnje hrvatske države. Informirao je sudionike promocije kako je sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel tog popodneva primila dr. Nazora i njegove suradnike iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra, te autore knjige, te kako su Sisačko-moslavačka županija i županica Lovrić Merzel podržali izdavanje knjige autora Željka Maljevca i Marjana Gašljevića, izdavanje takvih knjiga o Domovinskom ratu, kao i rad tog državnog centra Domovinskog rata.
Promociju su kulturno-umjetničkim nastupima obogatili i uljepšali Građansko-željezničarska glazba Sisak i Folklorni ansambl „Ivan Goran Kovačić“ Sisak“. Program promocije kvalitetno je vodila radijska voditeljica i autorica knjiga o narodnoj baštini Renata Tunjić.
Izašla knjiga „Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995.“
Najveći dio novinarskog dnevnika novinara Maljevca odnosi se na početak političke pobune banijskih Srba iz Gline, Dvora i Petrinje protiv tadašnjeg rukovodstva Socijalističke Republike Hrvatske i tadašnjeg predsjednika SKH Ivice Račana. Značajan dio od 100-injak stranica Maljevčevog novinarskog dnevnika s početka 1990. godine odnosi se na do sada nedovoljno poznate podatke o osnivanju HDZ-a u gradu Sisku i širem sisačkom kraju, te na do sada manje poznate detalje o osnivanju Hrvatske demokratske stranke (HDS-a) u Donjem Viduševcu kod Gline 1. ožujka 1990. godine, prve hrvatske demokratske stranke na Banovini. U knjizi novinara Maljevca značajan dio posvećen je i glavnim predizbornim skupovima stranaka na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, te prijetnjama banijskih Srba koji su započeli rat prije rata.
Vrijednost Maljevčeve knjige je, po ocjeni autora knjige Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Republike Hrvatske, „da autor profesionalno iznosi zapise iz svog novinarskog dnevnika, te da to čini toliko vjerno da njegovi podaci mogu poslužiti kao nadopuna faktografiji o političkim skupovima i strankama na Banovini uoči višestranačkih izbora 1990.godine“, te „da na temelju svojih novinarskih izvješća, događaje nastoji prikazati dokumentaristički, odnosno što objektivnije i preciznije“.
Željko Maljevac je urednik redakcije „novog Sisačkog tjednika“, jedinog tjednog lista u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji, stalni je dopisnik HINA-e još od srpnja 1990. godine, pri čemu je bio ratni izvjestitelj državne informativne agencije tijekom cijelog Domovinskog rata s prvih crta bojišnice, a dva puta, u trajanju od 4,5 godine, bio je glavni i odgovorni urednik sisačkih tjednih listova „Sisački tjednik“ i „novi Sisački tjednik“. Maljevac je trenutno glasnogovornik Ogranka Udruge dragovoljaca i branitelja Grada Siska i Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Grada Siska i član braniteljske skupine „Branitelji s Banovine iz Siska, koju predvode pukovnik Ivica Pandža Orkan i bojnik Željko Kardaš, koja promiče istinu o Domovinskom ratu.


Pukovnik Ivica Pandža Orkan na Sudu u Glini svjedočio protiv Nikole Sužnjevića
Umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, 70-postotni hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata i osobni savjetnik sisačko-moslavačke županice za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike Domovinskog rata Ivica Pandža Orkan iz Siska danas je zajedno sa 30-ak članova braniteljske skupine „Branitelji s Banovine“, čiji je predvodnik, svjedočio na Općinskom sudu u Glini kao svjedok u sudskom postupku privatnog tužitelja,glinskog Srbina Nikole Sužnjevića protiv Nove TV zbog naslova i sadržaja televizijskog priloga „Nikola Sužnjević- sudija dželat“ nekadašnje tv emisije „Istraga“ emitiranog 2006. godine, koji od NOVE TV traži odštetu od najmanje 300 tisuća kuna.
Pukovnik Orkan je pred sud u Glinu došao u koloni od šest džipova i desetak osobnih automobila, u superluksuznoj limuzini marke „Lincoln“ dužine 9 metara sa 8 sjedala, u kojoj su mu vožnju darovali njegovi suborci i prijatelji, obučen u svečanu odoru pukovnika Hrvatske vojske, sa štapom u jednoj ruci na koji se oslanjao u hodu, jer je u Domovinskom ratu dva puta teško ranjen, te s crnom aktovkom u drugoj ruci u kojoj je nosio dokumente koji svjedoče istinu u Domovinskom ratu.
Zajedno s „Braniteljima s Banovine“, roditeljima poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, predsjednikom HVIDR-e grada Zagreba Ivanom Pandžom i njegovim suradnicima, pukovnik Orkan je ispred suda u strogom centru tog grada zajedno zapjevao staru hrvatsku budnicu „Ustani bane“, u spomen na hrvatskog bana Josipa Jelačića Bužinskog koji u Glini od 1841. do 1848. godine bio zapovjednik Prve banske pukovnije i iz Gline otišao za hrvatskog bana. U centru hrvatske i Jelačićeve Gline složno su zapjevali „Zovi, samo zovi…“, „ Još Hrvatska ni propala“ i ostale hrvatske domoljubne pjesme.
U svom obraćanju okupljenim braniteljima, stradalnicima Domovinskog rata i novinarima, stojeći na stepenicama glinskog Općinskog suda, okružen svojim suborcima i prijateljima, pukovnik Orkan je izjavio da je na sud u Glinu došao kao svjedok u sudskom postupku u povodu privatne krivične tužbe istražnog suca Okružnog suda Republike Srpske Krajine i predsjednika Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika Republike Srpske Krajine Nikole Sužnjevića protiv NOVE TV, koja je 2006. godine emitirala tv emisiju „Istraga“ s prilogom o kako je rekao kvislinškom djelovanju Nikole Sužnjevića za vrijeme Domovinskog rata.
„Ovdje u Glini, u zgradi ispod čijih temelja teče krv u pjeni hrvatskih branitelja i civila zbog kojih još nitko nije u zatvoru, brani se istina i čast o Domovinskom ratu. Ja sam danas došao ovdje protiv svoje volje, pod prijetnjom hrvatskog pravosuđa da ću biti priveden po djelatnicima hrvatske policije. S obzirom da nosim odoru pobjedničke vojske i da kao čovjek ne mogu dozvoliti da se odora pobjedničke vojske suprotstavlja odori pobjedničke hrvatske policije, ja sam došao ovdje u Glinu iznijeti istinu o Domovinskom ratu i Nikoli Sužnjeviću“, rekao je pukovnik Orkan.

BRANITELJI S BANOVINE ODRŽALI TRADICIONALNI BOŽIĆNI SUSRET
Branitelji s Banovine,
najorganiziranija i najhomogenija skupina hrvatskih branitelja Domovinskog rata
u Hrvatskoj, koja okuplja istaknute hrvatske časnike, dočasnike i vojnike,
pripadnike temeljne i specijalne policije iz Domovinskog rata, predsjednike i
dužnosnike braniteljskih udruga Sisačko-moslavačke županije, koja je u protekle
četiri godine dragovoljno i bez ikakve naknade snimila 15 izuzetno uspješnih i
gledanih dokumentarno-igranih tv emisija o Domovinskom ratu za nekadašnju tv
emisiju „Istraga“ na NOVOJ TV i na TV Z1, te više desetaka iznimno gledanih tv
emisija „Priča iz Hrvatske“, sinoć je u sisačkom Restoranu „Baruni“ u Ulici dr.
Ante Starčevića održala tradicionalni božićni susret na koji su došli svi
članovi skupine koji su prije četiri i godine osnovali skupinu i krenuli s
promicanjem istine o Domovinskom ratu.
Kako je na početku susreta rekao
predvodnik skupine, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i odnedavni osobni
savjetnik sisačko-moslavačke županice za pitanja hrvatskih branitelja i
stradalnike Domovinskog rata Ivica Pandža Orkan, skupina branitelja je prije
četiri godine u promicanje istine o Domovinskom ratu krenula ispod šljive, a ove
godine održava božićni susret u jednom od najelitnijih restorana u središtu
Siska. Podsjetio je da su pripadnici te braniteljske skupine od osnutka do sada
izabrani na izuzetno odgovorne političke dužnosti s kojih pomažu hrvatskim
braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata. Istaknuo je da je on prihvatio
dužnost osobne savjetnice županice za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnike
Domovinskog rata, drugi predvodnik skupine, bojnik Željko Kardaš je predsjednik
Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije, pripadnik skupine natporučnik
Darko Dumbović predsjednik je Gradskog vijeća Grada Petrinje, dok je pripadnik
skupine časnički namjesnik Damir Markuš član Gradskog vijeća Grada Kutine. Kao
najveće vrijednosti djelovanja Branitelja s Banovine u protekle četiri godine,
pukovnik Orkan je naveo što je cijela skupina ostala zajedno kroz cijelo to
vrijeme, te što je ostala vjerna svom primarnom cilju: promicanju istine o
Domovinskom ratu, čuvanju i zaštiti Domovinskog rata kao temelja sadašnje
neovisne Republike Hrvatske.
Pukovnik Orkan je posebno naglasio da svi
pripadnici skupine Branitelji s Banovine mogu biti ponosni na sve što su u
protekle četiri godine učinili na promicanju istine o Domovinskom ratu, pozvavši
ih da budu spremni i dalje raditi na zaštiti digniteta Domovinskog rata i
hrvatskih branitelja Domovinskog rata.
S tradicionalnog božićnog susreta u
Sisku, Branitelji s Banovine uputili su božićne čestitke hrvatskim generalima
zatočenima u Haagu, pritvorenim hrvatskim časnicima Željku Sačiću i ostalima, te
svim drugim braniteljskim udrugama i svim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog
rata, da im Božić donese blagoslov mira, zajedništva i
dostojanstva.
E.Š.
fotografije sa Božićnog susreta Branitelja s Banovine






Heroj HV i OVK general Bekim Berisha ( video 1 )
Heroj HV i OVK general Bekim Berisha ( video 2 )
Heroj HV i OVK general Bekim Berisha ( video 3 )

Spomen obilježje ( jedno od 8 izgrađenih na Kosovu , u čast poginulog Hrvatskog Branitelja i generala Oslobodilačke vojske Kosova Bekima Berishe zvanog SHOK , Plavi grom i Abeja ) , izgrađeno u središtu sela Graboc kod Peći na Kosovu

Umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan , general Oslobodilačke vojske Kosova Shaban Shala i Hrvatski Branitelj Xhavit Demiqi .


Večernji List 12.11.2009 godine

Županijski državni odvjetnik u Sisku dobio novi mandat, a repovi iz starog još se vuku Piše: Mate Piškor/EPEHA
SISAK - Stipe
Vrdoljak, županijski državni odvjetnik u Sisku, odlukom glavnog državnog
odvjetnika Mladena Bajića ponovno je imenovan na dužnost županijskog državnog
odvjetnika. Odluka je stupila na snagu zadnjeg dana rujna, a novi/stari
županijski državni odvjetnik već je dao prisegu. Tijekom ljeta oko novog
Vrdoljakovog mandata podignula se prašina.
Tri braniteljske udruge iz
Petrinje i Siska podnijele su tijekom srpnja Državnom odvjetništvu Hrvatske,
Županijskom državnom odvjetništvu Sisačko-moslavačke županije, Policijskoj
upravi Sisačko-moslavačkoj, Općinskom sudu u Sisku i Ministarstvu pravosuđa
kaznenu prijavu protiv Stipe Vrdoljaka, županijskog državnog odvjetnika u Sisku.
Braniteljske udruge prijavile su Vrdoljaka za počinjenje kaznenog djela iz
članka 315, stavak 1. i 2. KZ-a, odnosno da je prigodom natjecanja za dužnost
župasnijskog državnog odvjetnika 2005. godine priložio lažnu dokumentaciju i
doveo u zabludu druge.
Naime, branitelji tvrde da je Vrdoljak 2005.
godine dostavio Državnom odvjetništvu potvrdu da nije sudski kažnjavan i da se
protiv njega ne vodi kazneni postupak "iako je znao da se protiv njega kazneni
postupak vodi na Općinskom sudu u Sisku i to zbog kaznenog djela zloupotrebe
službenog položaja i krivotvorenaj službene isprave".
- Na temelju
lažnih dokumenata Vrdoljak je izabran za županijskog državnog odvjetnika, a
otegotna okolnost je što je to učinio kao pravnik i državni odvjetnik, stoji u
prijavi. Stipe Vrdoljak, Županijski državni odvjetnik u Sisku, rekao nam je tada
da su svi navodi braniteljskih udruga u kaznenoj prijavi izmišljotina, da nikada
nije bio na sudu i da nikada protiv njega nije vođen nikakvi postupak, te da je
2005. godine Dražvnom odvjetništvu predao traženu potvrdu o nekažnjavanju
Općinskog suda u Kutini.
Provjerom u
Općinskom sudu u Sisku potvrdili su nam da je protiv Stipe Vrdoljaka na sisačkom
Općinskom sudu 25. travnja 2005. godine pokrenut kazneni postupak. U tom je
predmetu jedan Siščanin tužio Vrdoljaka zbog kaznenih djela iz članaka 312. i
337. stavak 2. KZ-a, za koje je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet
godina. Riječ je o kaznenim djelima krivotvorenja službene isprave i zloupotrebe
položaja i ovlasti. Cijeli cijeli spis je pod oznakom K-182/05 ustupljen
Općinskom sudu u Karlovcu nakon što je Vrdoljak postao Županijski državni
odvjetnik.
Neslužbeno smo doznali da je prijava protiv Vrdoljaka
proslijeđena na odlučivanje općinskom državno odvjetništvu u Varaždin, a odgovor
iz Državnog odvjetništva o cijelom slučaju nikada nismo dobili, osim kratkog
pojašnjenja glasnogovornice državnog odvjetništva Martine Mihordin kako u skladu
sa čl. 36. Zakona o državnom odvjetništvu "nismo u mogućnosti odgovoriti na vaš
upit, no svakako ćemo vas, po donošenju državnoodvjetničke odluke, o istoj
obavijestiti". Prije obavijesti stigla je odluka državnog odvjetnika Mladena
Bajića o novom mandatu Stipe Vrdoljaka.
Večernji List 02.10.2009 godine

Branitelji: Hrvate hapse, dvojicu Srba oslobodili
Na Županijski sud u Sisku u srijedu je priveden Ivica Kosturin (49) iz Petrinje, hrvatski branitelj, kojega se sumnjiči zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, počinjenog 1991. godine u Letovaniću. Vijest o uhićenju petrinjskog branitelja i ratnoga vojnog invalida izazvala je među sisačkim braniteljima burne reakcije. Umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan najkonkretniji je u optužbama protiv Županijskoga državnog odvjetništva.
- Prije dva dana Županijski sud u Sisku ukida presudu za ratni zločin dvojici Srba, koji su 1993. godine osuđeni zbog ratnog zločina protiv Hrvata civila u Glini na po 20 godina zatvora. Presuda je ukinuta na ponovljenom sudskom procesu, na zahtjev Državnog odvjetništva. Zanimljivo je da je ponovljeni proces održan bez dvojice osuđenih, dakle ponovno smo imali suđenje u odsutnosti, samo s ciljem kako bi ih se oslobodilo - prokomentirao je Orkan. Prije dva tjedna istražnom sucu priveden je i hrvatski branitelj iz Novske zbog optužbi da je počinio ratni zločin.
- Naša dva županijski državni odvjetnik hapsi, a istodobno pušta na slobodu dvojicu osuđenih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti - rekao je Ivica Pandža.
M. Piškor / EPEH
Slobodna Dalmacija 30.09.2009 godine
Smrdi mi svaka bahatost Novinar, TV-voditelj, pisac, autor knjige Deadline u ekskluzivnom nam je razgovoru otkrio je li imao problema nakon objavljivanja knjige i zašto najveći adrenalin pruža – život u Zagrebu… U knjizi Deadline (Knjiga o jednoj lubavi i previše smrti) barem naizgled ste se, kako se to popularno kaže, izokrenuli kao rukavica. Koliko vam je bilo teško otkrivati intimno, a pri tom paziti na ono poslovno tajno, da ne odate svoje novinarske veze i imena ljudi koji bi zbog toga mogli imati problema?
Nisam baš siguran da sam se izokrenuo kao rukavica... Možda mi je
pobjeglo pola jednog prsta. I to onog malog. Dakle, ostalo je još i više nego
dovoljno. No i ta je moja mala, stidljiva ekspozicija, izazvala reakciju. Neki
više ne razgovaraju s mnom, neki s kojima sam bio doista blizak. Pa se pitam,
što bi bilo da sam doista izvrnuo cijelu rukavicu?
U finalizaciji
knjige, slušao sam urednika Krunu Lokotara koji mi je sugerirao dosta izmjena. I
u svemu je bio u pravu. Zapravo, možda u svemu. Naime, iz knjige su u završnoj
verziji ispali dijelovi koje smo, nakon puno razgovora, zajednički ocijenili
preosobnima, pa i osvetoljubivima. Da ne mistificiram, radilo se doista o mojem
osobnom novinarskom križnom putu (po kojem posrćem još uvijek), a na koji
su me natjerali, križ na leđa navalili i putem me bičuju (nadam se da ne zvuči
previše patetično) razni urednici. U jednoj od varijanti rukopisa Lokotar i ja
smo zaključili kako tekst neće izgubiti na snazi izbacim li ih, no kako ću ja
izgubiti previše u budućnosti ostavim li ih. Nisam bio siguran ni onda je li ta
odluka bila dobra, a danas sam još manje. No, ima vremena...
Što se pak tiče
mojih novinarskih izvora, ljudi koji su mi u poslu pomogli bilo informacijom,
bilo djelom, riječju ili propustom, a koji bi zbog toga mogli imati poteškoća u
životu, njih nisam niti ću ih ikada razotkriti, ni pod mukama. Jer kada bih to
učinio jednom, nema veze o čemu se radi, kako bih, zaboga, mogao opet tražiti
nečiju pomoć. Dakle... ni da mi kosti stružu.
Dio knjige - sočan, ponekad seksualno eksplicitan, literano izvrstan - je napisala vaša supruga, slavna ruska novinarka Darija Aslamova. Hoćemo li možda imati priliku čitati i njezinu knjigu o nastanku vaše veze na zadacima ratnih reportera, ali i o njezinim prijašnjim pustolovinama?
Što sam želio da pročitate – objavljeno je. Vjerujte, doista ne muljam, niti ja nisam pročitao niti retka više. Naprosto sam je zamolio da mi izdvoji dijelove svoje knjige na koje neću popiz**. Naime, ja nisam samo ljubomoran. Ja sam i posesivan, primitivac, agresivni homo balcanicus koji ipak ima toliko razuma da ne čačka meč**. Moja žena živjela je i prije nego što me je srela - nisam sretan zbog toga, ali što je – tu je - no to ne znači da se moram oduševljavati njezinim pustolovinama. Znam da je bedasto, ali je tako.
Vaša knjiga je sve na jednom mjestu: govori o nestajanju i nastajanju ljubavi, poslovnim problemima, ratovima, nevjerojatnim avanturama, no, mogli bismo je ugrubo nazvati adrenalinskim putopisom. Kako namirujete svoju potrebu za uzbuđenjima kada niste na terenu?
Vozim se 190 po zelenom valu mrtav pijan u tri popodne, plivam s morskim
psima u lagunama po Polineziji, orgijam bez zaštite u najvećem bordelu u
Mogadishu...
Zajeba** se, naravno. Što će ti većeg adrenalina od onog koji te
puca svakodnevno u Zagrebu u kojem pokušavaš preživjeti još jedan dan iako ti na
račun nije već šest mjeseci sjela ni kuna? Kao, nekakva si gubica, a nemaš za
pljuge i pivu, a sve to skupa ne smiješ pokazati jer će te glodavci
proždrijeti.
Reakcije na knjigu su odlične, napisano je čak i da ju je napisao nekakav američki novinar, sutra bi bila ekranizirana. Kako se nosite s tim pohvalama, posebice s obzirom na vašu kritičnost prema američkoj vanjskoj politici?
Da samo američkoj? A prema čijoj to drugoj politici - ne samo vanjskoj - nisam kritičan? Smrdi mi svaka bahatost – od te nekakve super-power bahatosti, pa do bahatosti šup** koji uz zaglušujuće tandrkanje cajki stoji na semaforu u tatinom autu, autu koji si, da pošteno žive, ne bi mogli priuštiti ni on ni tata ni mama ni djedovi i bake i stričevi zajedno. To bih odmah puko zoljom! I jedno i drugo. A reakcije na knjigu? Tašt sam kao i svi mi i gode mi pohvale. A opet, dovoljno sam čvrsto na zemlji da me ne opiju. Istina, neke moje kolege koje su proživjele puno manje od mene ali su, spletom okolnosti, rođene kao Amerikanci, Englezi , Francuzi..., danas hrane druge svojim pustolovinama i mlate pare dok ja izbjegavam poštara. Ali to je realnost – ne mogu biti nešto što nisam i bilo bi glupo i jalovo zbog toga kukati. Nije da je neka satisfakcija, ali pozicija s koje mogu koga god želim poslati u vražju mater, još me uvijek veseli.
Hoćemo li vas prije opet gledati ili čitati?
Ne znam. Pokušavam pokrenuti nešto novo na televiziji, a isto tako, stalno pišem. Gdje će se pokazati prvi rezultati – nemam pojma. Ako se uopće pokažu. Tko zna? Možda me više nikada nitko neće ni čitati ni vidjeti. Sve su opcije otvorene.
Razgovarala: Ivana Pavelić Mirošević
Objavio : www.algoritam.hr
Svi razlozi HSP-a za suradnju sa županicom Lovrić Merzel
Takve priče, koje liče na političke trilere s dramatičnim zapletima i preokretima, može napisati samo naša sisačko-moslavačka životna stvarnost i realnost. Diplomirani politolog i apsolvent na studiju novinarstva Željko Kardaš iz Siska kao predsjednik Županijskog vijeća Hrvatske stranke prava (HSP-a) Sisačko-moslavačke županije, koji je na proteklim prvim neposrednim lokalnim izborima kao kandidat za župana osvojio 13,12 posto ili 10.425 glasova, dok je samostalna lista HSP-a koju je on nosio, dobila 13,06 posto ili 9.990 glasova, te osvojila 7 vijećničkih mjesta, na 2. sjednici Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije održanoj 24.srpnja izabran je za novog predsjednika tog tijela. Time je ispoštovan Sporazum o programskoj suradnji između sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, koja je pobijedila u prvom izbornom krugu neposrednih lokalnih izbora,te Županijskog vijeća HSP-a. Smjenu dotadašnjeg predsjednika Županijske skupštine Zlatka Medveda, člana HNS-a iz Mošćenice kod Petrinje, koji je bio izabran na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine 9.lipnja,kao predstavnik koalicije HDZ-a, HSS-a, HSLS-a i HSU-a, te dijela vijećnika HNS-a, svojim glasovima donijeli su županijski vijećnici HSU-a Vladimir Gregurić iz Gline i Josip Prajner iz Kutine. Oni su, unatoč drugačijem stajalištu Županijske organizacije HSU-a i njenog predsjednika, bivšeg zamjenika župana Rajka Mladenovića, glasovali za Medvedov opoziv i Kardaševo imenovanje. Slučaj je htio da intervju sa Zlatkom Medvedom objavimo na dan kada je smijenjen.To novo repozicioniranje HSP-a izazvalo je dosta polemika u javnosti, o čemu smo sa Željkom Kardašom razgovarali prošlog petka,4.rujna, u sisačkoj Gradskoj kavani.
<<nST>>: Kako je u vašoj stranci prihvaćen vaš svojevrsni kopernikanski obrat ili radikalni politički potez koaliranja sa SDP-om, lijevom socijaldemokratskom strankom, te koalicijom stranaka u kojoj se nalazi i Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)?
ŽELJKO KARDAŠ: Stanje u stranci je stabilno kao i prije. Politika je umijeće mogućeg, a HSP se na proteklim prvim neposrednim lokalnim izborima našao u novoj situaciji u kojoj je morao odgovoriti izazovima vremena i biti spreman izaći na izbore sukladno svojim političkim načelima i programu. To nije bio radikalan potez, kakvim ga neki vide i nazivaju, već je to bila optimalna, racionalna odluka. Naše članstvo i javnost trebaju znati da smo uoči neposrednih lokalnih izbora održali četiri kruga pregovora s našim prirodnim saveznicima iz HDZ-a i njegovim partnerima, jer je prirodno i normalno da HSP ide u predizbornu koaliciju s tim, sebi bliskim političkim strankama. HSP je bio otvoren za dogovore, bili smo spremni odreći se nekih rukovodećih funkcija i sinekura radi zajedništva i zajedničke pobjede, ali je HSS u jednom trenutku tražio puno više prostora za svoje vijećnike unutar te koalicije u sastavljanju zajedničke koalicijske izborne liste. HSS je tražio da se poveća broj njihovih vijećnika u Županijskoj skupštini s dotadašnjih pet na sedam, a HDZ se morao odreći četiri od 14 vijećnika, dok se HSP-u predlagalo da se odrekne tri od osam vijećnika. Bez obzira na činjenicu što takav odnos snaga nije odgovarao realnom stanju u biraćkom tijelu naše županije, HSP je pristao na ponuđeno, ne želeći dovoditi u pitanje predizbornu koaliciju, pregovori su tekli dalje, ali je u međuvremenu došlo do promjene određenih situacija unutar koalicije, tako da je nositeljica koalicijske liste postala predsjednica Županijske organizacije HSS-a Marijana Petir, iako HSS nije bila najjača stranka u toj koaliciji i premda je to mjesto trebalo pripasti HDZ-u kao najjačoj stranci koalicije.Takva promjena na mjestu nositelja izborne liste koalicije dovela je do zbunjivanja birača, što je pokazala i analiza izbora nakon prvog izbornog kruga. Birače je zbunjivala i činjenica da je HSS u dijelu općina i gradova izašao samostalno ili u koaliciji sa strankama drugog političkog bloka, protiv svojih koalicijskih partnera u županiji. Međutim,nakon četiri kruga pregovora prije lokalnih izbora nismo uspjeli postići suglasje.HSP je, po mišljenju HSS-a i njihove županijske predsjednice Marijane Petir, bio osuđen na propast, govorili su nam da nećemo proći izborni prag, i da ćemo nestati s političke scene. Sve su to bile činjenice koje su HSP primorale da donese ključnu, stratešku odluku o samostalnom izlasku na izbore za župana i županiju, u gotovo nemogućoj situaciji. Tako politička parola da je politika umijeće mogućeg, za HSP nije važila, jer smo mi iz politički realno nemoguće situacije postigli realno moguće, osvojili smo skoro 10.500 glasova za župana i skoro 10 tisuća glasova za Županijsku skupštinu. Takvu odluku donijeli smo vjerujući u svoj program, biračko tijelo, u svoju snagu i kvalitetu svojih ljudi. Jer, nitko, nakon što smo na izbore išli sami, nakon što su nam predviđali da ćemo propasti i da nećemo proći izborni prag, nakon prvog kruga nije lio krokodilske suze za HSP-om kao najstarijom političkom strankom hrvatskog naroda i kao prirodnim saveznikom i partnerom. S istom koalicijom pregovarali smo još dva puta između dva izborna kruga, ali nismo mogli postići dogovor. Pokušali smo razgovarati sa njima s pozicije strateških partnera, jer smo mi na izbore išli samostalno i sami osvojili sedam vijećničkih mandata, što je drugi najbolji rezultat HSP-a na lokalnim izborima u državi, od nas je bio bolji samo HSP Brodsko-posavske županije sa 10 županijskih vijećnika. Jer, nije isto na izbore ići samostalno ili se prišlepati na kičmi neke druge stranke, njenih birača i njene snage. Neki su tražili jednu trećinu mjesta više nego što su imali u koaliciji sa županicom Lovrić Merzel. Na takve ucjene i ekstremne zahtjeve, HSP nije mogao pristati i dogovor o poslijeizbornoj suradnji o stvaranju većine u Županijskoj skupštini nismo postigli. Naglašavam da je, unatoč takvom ishodu pregovora u županiji, HSP u koaliciji, bilo u poziciji, bilo u opoziciji, u dijelu općina i gradova naše županije, jer su lokalne podružnice naše stranke o tome odlučivale samostalno, prema interesima i volji članstva, te potrebama tih sredina.
<<nST>>: Što je presudilo u korist suradnje sa županicom Lovrić Merzel?
Željko Kardaš: Mi nismo u koaliciji sa županicom Lovrić Merzel, niti s njenom koalicijom stranaka SDP-om, DC-om, DSU-om, SDSS-om, SDA-om i SPH-om, već je HSP sa županicom Lovrić Merzel, kao s neposrednim nositeljem izvršne vlasti u našoj županiji, potpisao sporazum o programskoj uskladbi, kojim je županica Lovrić Merzel prihvatila 13 naših programa koji će biti ugrađeni u razvojne dokumente naše Županije, a odnose se, navedimo samo najvažnije, na razvoj gospodarstva i obrtništva, infrastrukture, odnos prema hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i braniteljskim udrugama, na zdravstvo, poljoprivredu, turizam i sport. Sporazum o programskoj suradnji sa županicom Lovrić Merzel postigli smo nakon samo jednog kruga pregovora, ona je prihvatila većinu naših prijedloga za suradnju i u suradnji sa njom ostvarit ćemo programe koji su HSP-u iznimno bitni za boljitak svakog građanina i svih općina i gradova naše županije. HSP u Županijskoj skupštini djeluje samostalno sa svojim klubom vijećnika i programski podržava županicu Lovrić Merzel u ostvarivanju zajedničkog programa suradnje.
<<nST>> Je li time HSP iznevjerio svoju pravašku, državotvornu opciju?
Žejko Kardaš: Ne, nismo izdali ni pravašku tradiciju, niti pravašku ideju. To bismo učinili da smo ušli u koaliciju sa županicom Lovrić Merzel i njenom koalicijom i sa smo prihvatili bezuvjetnu suradnju sa SDSS-om. Upravo suprotno, mi smo ostali na pravaškim izvorima i temeljima, županica Lovrić Merzel je prihvatila naše pravaške, državotvorne prijedloge koji su se odnosili na daljnji rad i funkcioniranje Županijske vlasti, ali i u odnosu na naše stajalište o nemogućnosti suradnje u Županijskoj skupštini s vijećnikom SDSS-a Nikolom Sužnjevićem iz Gline iz poznatih razloga, nakon čega je on podnio ostavku na dužnost županijskog vijećnika, kao i u odnosu na Domovinski rat i hrvatske branitelje. Sklapanjem sporazuma o programskoj suradnji i programskom podrškom županici Lovrić Merzel, HSP se izborio za priliku da ostvari neke vrlo bitne pravaške programe koji će dovesti do bržeg gospodarskog razvitka cijele naše županije i boljeg životnog standarda svakog stanovnika naše županije. Mi u Županijskoj skupštini i u županijskoj vlasti surađujemo sa županicom Lovrić Merzel, sa SDSS-om nemamo nikakvu suradnju, niti bilo kakve odnose. SDSS u županijskoj vlasti je stvar i problem županice Lovrić Merzel. Nismo željeli blokirati županijsku izvršnu vlast i županicu, niti izazvati krizu županijske vlasti, jer teška ekonomska situacija u našoj županiji i u državi zahtijeva stabilnu županijsku vlast, te smo sa županicom Lovrić Merzel, na ravnopravnim osnovama, postigli dogovor o suradnji na stvaranje stabilne većine u Županijskoj skupštini.
<<nST>>: Ovih se dana dosta priča o tome da je počela podjela vlasti u Sisačko-moslavačkoj županiji i da je HSP, sukladno sporazumu o programskoj suradnji, počeo preuzimati određene pozicije u županijskoj vlasti, službama i poduzećima?
Željko Kardaš: Programski smo usuglasili te stvari, tako da smo dobili predsjednika Upravnog vijeća Neuropsihijatrijske bolnice <<Dr. Ivan Barbot>> u Popovači, našeg člana dr. Igora Šketa, naš član dr. Tomislav Dujmenović je predsjednik Upravnog vijeća naše županijske Opće bolnice <<Dr. Ivo Pedišić>> u Sisku, imamo svog kandidata za ravnatelja buduće Specijalne bolnice za plućne bolesti u Petrinji, kada se ta zdravstvena ustanova osamostali. Dobili smo svoja mjesta u upravnim vijećima domova zdravlja i umirovljenika, kao i u tijelima Županijske skupštine, gdje imamo tri predsjednika odbora, s čime smo apsolutno zadovoljni. Sporazum o programskoj suradnji sa županicom Lovrić Merzel za sada se kvalitetno provodi i zauzimamo mjesta sukladno sporazumu, ne zbog same vlasti, već zbog toga kako bismo mogli pratiti provedbu naših usklađenih programa. Naša programska suradnja i stabilna većina u Županijskoj skupštini omogućit će kvalitetno funkcioniranje županijske vlasti, nastavak izgradnje tzv. moslavačke magistrale, nastavak programa poticaja obrtništvu, malom i srednjem poduzetništvu, potaknut ćemo razvoj gospodarstva, jer želimo zaustaviti zatvaranje postojećih radnih mjesta, te potaknuti oporavak gospodarstva i obrtništva. Time su stvorene pretpostavke da se u studenom ove godine dovrši i otvori novo sisačko rodilište, pokrenut je postupak izrade idejnog projekta za novo rodilište u Moslavini, stvaramo pretpostavke za osamostaljivanje Specijalne bolnice za plućne bolesti u Petrinji, planiramo u zgradi bivše bolnice, sadašnje vojarne u Glini otvoriti dom za starije i nemoćne, u kojem će se otvoriti posebni odjel veteranske bolnice, za stare, nemoćne, napuštene i bolesne hrvatske branitelje. Bit ćemo prvi u Hrvatskoj koji će zbrinuti bolesne i nemoćne hrvatske ratne veterane Domovinskog rata. Također, dogovorili smo se i da prioritet kod prijma, pregleda i liječenja u svim zdravstvenim ustanovama pod ingerencijom Županije imaju hrvatski branitelji Domovinskog rata, koji će imati i prioritet kod prijma i zbrinjavanja u Lječilištu Topusko.
<<nST>>: Možete li sve to ostvariti sa županicom Marinom Lovrić Merzel?
Željko Kardaš: Možemo to i sve drugo što smo planirali i dogovorili s pametnim i realnim ljudima. Pametni ljudi uvažavaju i poštuju svoje suradnike bez obzira što se ne slažu sa njima u svemu, ali postižu dogovor kroz dijalog i toleranciju. Takva je i naša programska suradnja sa županicom Lovrić Merzel, koja je, napominjem, pobijedila u prvom krugu neposrednih lokalnih izbora.
<<nST>>: Dio javnosti zabrinut je za opstanak HSP-a i pravaške ideje zbog odluke o suradnji sa županicom Lovrić Merzel i SDP-om, te njenom koalicijom u kojoj je i SDSS. Neki HSP-u zbog te odluke o suradnji sa županicom Lovrić Merzel predviđaju političku smrt na idućim lokalnim izborima?
Željko Kardaš: Vodeći se pragmatičnim razlozima, nismo dopustili da pustimo niz vodu naš izuzetno dobar izborni rezultat i naših sedam mandata. U sadašnjoj teškoj ekonomskoj situaciji, nije važno kakva je mačka, važno je da ona miševe lovi. Važno je nama pravašima riješiti probleme koji muče naše gospodarstvo,obrtništvo, naše ljude. Nisam zabrinut za budućnost, odnosno opstojnost HSP-a u Sisačko-moslavačkoj županiji jer smo u prilici učiniti konkretne stvari za poboljšanje životnih uvjeta i povećanje životnog standarda stanovnika naše županije. Imamo programe i ljude, a raditi želimo i znamo.
Željko Maljevac
Novi Sisački Tjednik 10.09.2009 godine
BRANITELJI S BANOVINE NASTUPILI U EMISIJI NA
TV Z1
Rekonstrukcije istine o Milošu Laziću, Perici Gvozdenu, Damiru Vladoviću i Stanku Brdaru
Branitelji s Banovine ponovno su na okupu i nastavljaju, usprkos svemu, i dalje snimati ratne rekonstrukcije i promicati istinu o Domovinskom ratu.
Protekle subote, 22. kolovoza, tridesetak članova Branitelja s Banovine, predvođeni pukovnikom Hrvatske vojske u mirovini i ratnim dozapovjednikom obrane herojske Sunje Ivicom Pandžom Orkanom iz Siska, gostovali su u sve popularnijem talk showu „Vesna Kljajić uživo» na TV Z1 u Zagrebu, koji vodi novinarka Vesna Kljajić, te prikazali ratne rekonstrukcije ratnih događaja za vrijeme srpske okupacije u Domovinskom ratu na području Banovine, snimljene 4. prosinca prošle 2008. godine u Selištu Kostajničkom kod Hrvatske Kostajnice.
Time je ta izuzetno dobro organizirana, požrtvovana i zaslužna braniteljska skupina, nakon što je za nekadašnju tv emisiju „Istraga“ na NOVOJ TV, dragovoljno i potpuno besplatno kreirala, snimila i prikazala 14 velikih ratnih rekonstrukcija iz Domovinskog rata, te više desetaka televizijskih priloga „Priča iz Hrvatske“ s temama o Domovinskom ratu, nastavila prikazivati ratne rekonstrukcije na novoj televizijskoj postaji, najavljujući na jesen snimanje nove ratne rekonstrukcije događaja iz Domovinskog rata na u Domovinskom ratu okupiranom sunjskom području.
Časnici, dočasnici i vojnici Hrvatske vojske, policajci i pripadnici specijalnih policijskih postrojbi, hrvatski dragovoljci i branitelji Domovinskog rata iz Sisačko-moslavačke županije, u veliki tv studio TV Z1 na šestom katu nebodera u Zagrebu, došli su obučeni u različite odore srpske paravojske; «martićevaca», krajiške Vojne policije, Vojske Republike Srpske Krajine, te srpskih paravojnih postrojbi, glumeći četnike, dok je vaš reporter bio pripadnik Mirovnih snaga UN-a, «unproforac». Sa sobom su donijeli i originalno oružje, od mađarskih «kalašnjikova» do automata kragujevačke «Crvene zastave» tzv. «vlajni», do raznog drugog osobnog naoružanja. S njima u studio došao je i sve poznatiji tamburaški sastav «Petrinjske staze» iz Petrinje, čiji su članovi, također, svi hrvatski branitelji Domovinskog rata i pripadnici raznih hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi.
ISTINOM PROTIV LAŽI I MAGLI «VERITASA» I SAVE ŠTRBCA
U emisiji «Vesna Kljajić uživo», koja je tom prilikom nazvana «Nove ratne rekonstrukcije-Laži i magle Save Štrbca», prikazane su rekonstrukcije međusobnih obračuna pripadnika srpske paravojske na kostajničkom području za vrijeme srpske agresije tog područja u Domovinskom ratu, a koje Dokumentacioni centar «Veritas» u Beogradu, koji vodi ratni sekretar krajiške agresorske i okupacijske krajiške vlade u Kninu Savo Štrbac, prikazuje kao srpske žrtve koje je pobila Hrvatska vojska.
Kako je u emisiji naglasio umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivica Pandža Orkan, braniteljske udruge Sisačko-moslavačke županije još su 24. 10. 2007. godine podnijele kaznenu prijavu protiv Save Štrbca i Veritasa, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske još ni do danas nije odgovorilo na njihovu kaznenu prijavu, niti je procesuiralo Savu Štrbca, iako su mu predani originalni vojni dokumenti srpske paradržave i njihove vojske i policije o tim događajima.
PRIKAZANA RATNA PRIČA O DESI VLAISAVLJEVIĆ
U emisiji kod Vesne Kljajić na TV Z1 prikazane su ratne rekonstrukcije pogibije pripadnika srpske paravojske Miloša Stojana Lazića, rodom iz sela Čapljani kod Sunje, koji je stradao u minskom polju u Stazi 9. rujna 1991. godine. Prikazana je rekonstrukcija smrti Perice Gvozdena, koji je rođen u Sisku, a prebivao u Živaji, kojeg je 6. studenoga 1991. godine u kavani u Bosanskoj Dubici, u međusrpskom obračunu, ubio Dušan Kotaran.
Također je emitirana i rekonstrukcija teškog ranjavanja srpskog paravojnika Damira Vladovića kojeg je 28. svibnja 1992. godine iz poluautomatske puške napucala i ranila alkoholizirana Desa Vlaisavljević.
Rekonstruirano je i ranjavanje pripadnika srpske paravojske Stanka Brdara kojeg je 7.3. 1993. godine u Banskom Grabovcu kod Petrinje teško ranio otac Teodor.
-Za ovo što radimo, nitko nas ne plaća, ovo radimo dobrovoljno i potpuno besplatno: Ne radimo ni za koju državnu instituciju, već sami, na ovakav način, promičemo istinu o Domovinskom ratu, jer je to naša obaveza prema našim poginulim suborcima i prijateljima, prema njihovim roditeljima, suprugama i djeci, to je naš dug našoj hrvatskoj državi koju smo stvarali i za koju su mnogi od nas krvarili, istaknuo je vođa Branitelja s Banovine pukovnik Ivica Pandža Orkan.
Ovakvim djelovanjem, kako ističe pukovnik Orkan, Branitelji s Banovine pomažu institucijama hrvatske pravne države, posebno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u prikupljanju dokaza i procesuiranju srpskih ratnih zločina i zločinaca u Domovinskom ratu.
Sudjelovanjem u tv emisiji na Z1, Branitelji s Banovine ujedno su obilježili i rođendan svojeg vođe Ivice Pandže Orkana, najzaslužnijeg za postojanje i nastavak djelovanja te braniteljske ekipe, te za promicanje istine o Domovinskom ratu na području Banovine.
Napisao i snimio: Željko MALJEVAC





Molim vas da u skladu sa obavezama utvrđenim zakonom objavite moj
demant na sadržaj naručenog teksta objavljenog u ''Slobodnoj Bosni'' broj 665 od
13. 08. 2009. godine pod naslovom ''Skretničar ratnih zločina''
Obavještavam
Vas da nisam kontaktiran u pripremi objavljenog teksta osporavanog sadržaja pa
pretpostavljam da je cilj naručioca iskrivljivanje istine o meni sa ciljem
kompromitovanja moje ličnosti kao svjedoka Specijalnog tužilaštva Republike
Srpske u Banja Luci i državnog Tužilaštva BiH u Sarajevu u procesima koje
protiv nekih od naručioca ista vode.
Advokati penzionisanog pukovnika
JNA/VRS i više lica kojima Sud BiH u Sarajevu sudi zbog organizovanog
kriminala su mi nakon završenog svjedočenja zaprijetili da će preduzeti mjere da
mi oduzmo neka prava stečena na način utvrđen zakonom.
Prijetnje su
izrečene pred predsjednikom Sudskog vijeća i tužiocem Tužilaštva BiH gospodinom
Ismetom Šuškićem. Razlog prijetnji što sam kao svjedok Tužilaštva BiH i
podnosilac krivične prijave po kojoj im se sudi, potvrdio navode i činjenice za
koje Tužilaštvo u procesu suđenja dokazalo.
Dana 15. 04. 2009. godine sam
dobio Odluku ŽRS o oglašavanju ''Odluke o dodjeli stana u zakup iz 2007.
godine'' ništavnom.
Dokaz da su na ovu Odluku utjecali bivši generalni
direktor Sreten Telebak i drugi optuženi po KP koju sam podnio je sadržan u
Zapisniku tročlanog Vijeća Okružnog suda vođenom prethodnog dana, 14. 04. 2009.
godine gdje sam kao svjedok Specijalnog tužilaštva na pitanje advokata odbrane :
''Da li je tačno da ste od ŽRS dobili stan?''
Tužilac : ''Protestujem, kakve
to veze ima sa predmetom''?
Predsjednik vijeća : ''Da, i ja se to pitam?''
Advokat odbrane : ''Imat će.''
Moj odgovor je bio slijedećeg sadržaja:
''Zaslužio sam pet stanova, stanujem sa porodicom u prolaznoj sobi površine 16
kvadrata. Dobio sam 2007. godine Odluku o dodijeli stana u zakup, ali nisam u
njega uselio jer se ne može iseliti moćna ličnost koja nezakonito koristi
navedeni stan u koji je nasilno uselila u ratu. Pored toga posjeduje porodičnu
kuću u Gradu.''
Narednog dana, 15. 04. 2009. godine napisana je i potipsana
''Odluka o davanju u zakup stana Milanu Kikoviću''
Na ovakve postupke
suvišan je svaki komentar.
Pored toga, iznijeli ste još nekoliko neistina.
Nije tačno da je nepoznata sudbina, kako navodite, ''kidnapovanih'' četvoro
Bošnjaka što vam može potvrditi poznata javna ličnost prof. dr. Šemso Tanković,
redovan profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu i zastupnik u
Saboru Republike Hrvatske. Mustafa i Nada Tanković, a ne kako navodite u
naručenom tekstu ''Tauković'', su rođeni brat i snaha gospodina Šemse Tankovića.
Nije tačno, odnosno meni nije poznato, da je izvlačenje ovih nedužnih ljudi
dogovoreno sa bilo kim od vojnih ili civilnih vlasti u mjestu njihovog boravka
na području na kome su bili ugroženi.
Izvlačenje supružnika Tanković
je vršeno pod oružanom borbom te je u razmjeni vatre teško ranjeno lice
štiteći svojim tijelom gospodina Mustafu Tankovića. Predani su Mirovnoj misiji
EU čiji su se predstavnici uključili u legalne aktivnosti prevoženja ovih ljudi
na teritoriju na koju su željeli, a to je Grad Zagreb.
U SO Sisak sam biran
za odbornika i predsjednika Kluba odbornika kao kandidat i aktivista
Socijalističke stranke Hrvatske (predsjednik Željko Mažar, potpredsjednik
ugledni advokat Silvije Degen), nastale transformacijom SSRNH u kome sam u dva
četvorogodišnja mandata do višestranačja bio član Predsjedništva.
Po
opredjeljenju antifašista, bio i ostao, pa šta hoćete ljudi, tako nas je malo, a
živjelo se, itekako, 50 godina.
Moje političko opredjeljenje i ratne
aktivnosti zaštite i spašavanja nedužnih je motivisalo srpske profašistički
orijentisane ekstremiste da 1992. godine iz noćne zasjede rafalima izrešetaju
putničko vozilo u kome sam se nalazio. Stjecajem okolnosti nije bilo posljedica
po moje zdravlje i život te sam za stalno napustio teritoriju tadašnje RSK.
Nikada nisam bio komandant nikakvog Srpskog odreda niti sam u periodu
1992.-1995. bio na teritoriji na kojoj su prema vašem tekstu činjeni opisani
zločini.
Rezervni oficiri nisu komandovali jedinicama 1991. i 1992. godine u
čijem sastavu su bila artiljerijska oruđa dometa ciljeva opisanih u naručenom
tekstu.
Zona koju opisujete u periodu 1991.-1992. godina nije bila pod
komandom kasarne Petrinja, odnosno 592. ''Petrinjske'' brigade niti je ova istu,
koliko mi je poznato, logistički snabdijevala.
Naručilac teksta me u tekstu
optužuje da sam se predstavljao kao ekspert, stručnjak i slično, što nije tačno
a meni nije poznato na osnovu čega mi taj laskav epitet pojedini novinari i
druge javne ličnosti pripisuju. Nije potrebno biti ekspert da bi se vidjele
promašene investicije koje autor teksta smatra ''odličnim investicijama'' kao na
primjer četiri preskupe garniture ''Talgo'' vagona čija je cijena ''preko noći''
povećana za 10.000.000 evra, uz rok otplate skraćen sa 30 na 19 godina i grejs
period skraćen sa obećanih 10 na 9 godina. Rezervni dijelovi ovih mobilnih
kapaciteta bez vlastite vuče nisu unificirani te je potrebno nabaviti
neunificirana sredstva, alate, opremu, odškolovati kadrove. Zanemarene su
odredbe o interoperabilnosti i druge odredbe ''Direktiva Evropskog parlamenta i
Savjeta'' od 19. 03. 2001. godine, ''Službeni list Evropske zajednice'',broj E
110/1 od 22. 04. 2001. god.
Nisam ekspert ni stručnjak ''za sve'' ali sam
malo više informisan zahvaljujući komunikaciji sa ličnim prijateljima i kolegama
koje UIC, (Međunarodna željeznička unija sa sjedištem u Briselu) angažuje kao
stručnjake sa bogatim iskustvom, autori su mnogih stručnih mišljenja, studija na
osnovu kojih UIC donosi propise.
Nisam ozbiljna prepreka ostvarivanju ličnih
ciljeva bogatih naručioca teksta jer nismo dovoljno učinili na izgradnji javnog
mnijenja koje bi utjecalo na štetne društvene pojave.
Milan Kiković
Uvjeravam Vas da tekst na koji reagirate nitko nije naručio, niti je Slobodna Bosna medij u kojem se objavljuju naručeni tekstovi. Činjenica da je protiv Vas Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo optužnicu i da se teretite za teško kazneno djelo ratnog zločina za nas je bio više nego dovoljan povod da o Vama pišemo, baš kao što smo i ranije pisali o brojnim drugim bjeguncima od pravosuđe (Branimir Glavaš, Ante Jelavić, Ivan Bender...) Pokušavajući rekonstruirati Vašu ratnu prošlost od koje, očevidno, niste dovoljno daleko pobjegli, koristila sam različite izvore informacija - između ostalih, i zaplijenjene dokumente vojnih sigurnosnih službi bivše Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK). Tako sam došla i do službene zabilješke u kojoj se spominje izmještanje bračnog para Tanković (prezime Tauković je navedeno u dokumentu i vjerno je preneseno). No, i dalje mi nije jasno kako ste Vi, kao oficir VRSK, u filmskom stilu komandosa, mogli izvesti vojnu akciju na teritoriju druge države, ako prethodno niste imali odobrenje vojnih i civilnih vlasti u Bosanskom Novom? Što se tiče Vaših navoda da niste bili komandant Samostalnog odreda Caprag, kao i da u ratnom razdoblju niste bili na okupiranim dijelovima Siska, ti su podaci navedeni u optužnici. Slobodna Bosna je, pak, u posjedu više službenih dokumenata s Vašim potpisom iz 1991. i '92. godine (pogledajte faksimile) koji zorno potvrđuju da su Vaše tvrdnje najobičnija laž. Stoga Vam savjetujem da se obratite Državnom odvjetništvu Hrvatske, jer je to jedina prava adresa na kojoj možete iznijeti svoju obranu.
Suzana Mijatović
BRANITELJI S BANOVINE PRIKAZUJU RATNE REKONSTRUKCIJE NA TV Z 1
Ekipa braniteljske skupine Branitelja s Banovine, predvođena pukovnikom Hrvatske vojske u mirovini Ivicom Pandžom Orkanom iz Siska, koja već četiri godine uspješno i ustrajno promiče istinu o Domovinskom ratu i do je sada osmislila i snimila 15 ratnih rekonstrukcija iz Domovinskog rata i više desetaka televizijskih emisija „Priča iz Hrvatske“ za nekadašnju tv emisiju „Istraga“ na NOVOJ TV, u subotu, 22. kolovoza, gostuje u tv emisiji „Vesna Kljajić uživo“ za TV Z 1.
U tv emisiju, koju vodi poznata televizijska autorica Vesna Kljajić, a koja počinje u 21.30 sati i traje do 23 sata, Branitelji s Banovine, sve časnici, dočasnici i vojnici u Domovinskom ratu, pripadnici slavne obrambene i osloboditeljske Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, doći će u vojnim odorama i s oružjem, a pratit će ih tamburaši Petrinjske staze iz Petrinje, također svi hrvatski branitelji u Domovinskom ratu.
U subotnjoj tv emisiji prikazat će se ratne rekonstrukcije iz Domovinskog rata koje su početkom ove godine snimljene u mjestu Selište Kostajničko kod Hrvatske Kostajnice, a koje prikazuju događaje s područja Banovine za vrijeme srpske okupacije tog područja i razotkrivaju laži i obmane beogradskog Dokumentacijskog centra Veritasa i Veritasovog šefa Save Štrbca, ratnog sekretara okupacijske paravlade u Kninu. U ratnim rekonstrukcijama, koje je snimio zagrebački snimatelj Pavle Vranjicani, a koji je dio snimaka proteklih dana predao Braniteljima s Banovine, dok je ostatak zagubio, zbog čega nisu mogle biti prikazane kada je prvobitno najavljivano, prikazat će se pogibija pripadnika srpske paravojske u njihovim međusobnim obračunima i razbojstvima, te će se demantirati laži Save Štrbca koji ih vodi kao civile koje je ubila Hrvatska vojska.
Branitelji s Banovine, u pripremi te tv emisije na TV Z 1, podsjećaju da su još 24. 10. 2007. godine podnijeli kaznenu prijavu protiv Save Štrbca i Veritasa, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske još ni do danas nije odgovorilo na kaznenu prijavu, niti ju procesuirao, iako postoje nepobitni argumenti koji u igranim ratnim rekonstrukcijama i dokazuju njihovu odgovornost i krivnju.
Subotnjom emisijom na TV Z 1, Branitelji s Banovine proslavit će i rođendan svoga vođe, pukovnika Ivice Pandže Orkana, koji najavljuje zanimljivu i atraktivnu emisiju na TV Z1, te nastavak djelovanja njihove braniteljske skupine na promociji istine o Domovinskom ratu.
U Sisku, 20. kolovoza 2009. godine
Branitelji s Banovine
Na Memorijalnom groblju u Vukovaru, na Ovčari i u koncentracijskom logoru Veleprometa položili su vijence i zapalili svijeće. Nakon mise u crkvi svetih Filipa i Jakova bivši logoraši su posjetili mjesto razmjene u Nemetinu. S njima su i izaslanstva Vukovarsko-srijemske županije i vukovarsko-srijemske Policijske uprave te grada Zagreba s gradonačelnikom Milanom Bandićem.
Predsjednik HDLSKL-a RH Danijel Rehak podsjetio je da je u 70-ak srbijanskih logora, kroz koje je, po službenim podacima, prošlo nešto manje od 8000 hrvatskih branitelja i civila, ubijeno njih 300. Po podacima HDLSKL-a, kroz zarobljeničke, radne i druge logore prošlo je oko 20.000 hrvatskih branitelja i civila, a ubijeno ih je oko 3000.
Program je nastavljen zajedničkim susretom bivših logoraša srpskih koncentracijskih logora na prostoru HNK Radničkog u Vukovaru.
Udruga branitelja i logoraša Domovinskog rata (UBLDR) grada Zagreba u povodu godišnjice razmjene u Nemetinu održala je konferenciju za novinare. Predsjednik udruge Ilija Ačkar istaknuo je da su hrvatski ratni zarobljenici prošli mučenja i zlostavljanja, a da za to nitko nije odgovarao. Dodao je kako će članovi te udruge 3. listopada posjetiti Stajićevo i Begejce - dva bivša logora.



Bratu po oružju , satniku Željku Soldi dragovoljcu HOS-a , podupiratelju aktivnosti skupine " Branitelji s Banovine " čestitamo na izboru za vijećnika u skupštini Županije Sisačko - Moslavačke te ovom prilikom mu na raspolaganje stavljamo sebe , sva sredstva s kojima raspolažemo i sve potrebno kako bi svoju funkciju obnašao na korist Hrvatskog naroda i Katoličke vjere . Želja tvoji suborci su uz tebe .
U Sisku 28.07.2009 Skupina " Branitelji s Banovine "
Bratu po oružju , bojniku Željku Kardašu pripadniku skupine " Branitelji s Banovine " čestitamo na izboru za predsjednika skupštine Županije Sisačko - Moslavačke te ovom prilikom mu na raspolaganje stavljamo sebe , sva sredstva s kojima raspolažemo i sve potrebno kako bi svoju funkciju obnašao na korist Hrvatskog naroda i Katoličke vjere . Želja tvoji suborci su uz tebe .
U Sisku 25.07.2009 Skupina " Branitelji s Banovine "
Bratu po oružju , časničkom namjesniku Damiru Markušu pripadniku skupine " Branitelji s Banovine " čestitamo na izboru za gradskog vijećnika u gradskom vijeću grada Kutine te ovom prilikom mu na raspolaganje stavljamo sebe , sva sredstva s kojima raspolažemo i sve potrebno kako bi svoju funkciju obnašao na korist Hrvatskog naroda i Katoličke vjere . Hosovac tvoji suborci su uz tebe .
U Sisku 25.07.2009 Skupina " Branitelji s Banovine "


Nacional 30.06.32009 godine


Jutarnji List 24/25. 06.2009 godine






Večernji List 09.05.2009 godine

Objavio : www.danas.org 09.05.2009 godine
Različite reakcije na uhićenje Đermanovića i Bradarića
U Hrvatskoj različite reakcije u povodu hapšenja dvojice
hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, Pere Đermanovića i Ljubana Bradarića,
koji su uhićeni u srijedu pod sumnjom da su 1991. godine u selu Stubalj na
Baniji bezrazložno ubili civila Vladimira Letića.
Predstavnici srpske
zajednice u Hrvatskoj sumnjaju da je postupak pokrenut u svrhu predizborne
kampanje i obeshrabrivanje Srba na povratak, dok hrvatske braniteljske udruge
tvrde kako još od 1992. godine raspolažu podacima o tom zločinu nad hrvatskim
civilima, te postavljaju pitanje zašto se s hapšenjem Đermanovića i Bradarića
čekalo 17 godina?!
Ovo nije prvi slučaj u kojem je istina o samom zločinu
u drugom planu, a politika u prvom.
Umirovljeni
pukovnik Hrvatske vojske, Ivica Pandža-Orkan, koji se već godinama bavi
prikupljanjem podataka i istine o zločinima na Baniji, tvrdi da se postupci
protiv počinitelja zločina u Hrvatskoj pokreću uglavnom iz određenih političkih
razloga, a ne želje za stvarnom istinom jer, tvrdi Pandža, da je kome do istine,
onda se ne bi čekalo 17 godina na uhićenje i provjeru podataka kojima
braniteljske udruge raspolažu:
Postupci protiv počinitelja zločina u
Hrvatskoj pokreću uglavnom iz određenih političkih razloga, a ne želje za
stvarnom istinom jer, tvrdi Pandža, da je kome do istine, onda se ne bi čekalo
17 godina na uhićenje.
"Radi se o pripadnicima Srpske vojske Krajine,
pripadnicima 7. brigade Teritorijalne obrane šireg područja grada Hrvatska
Kostajnica. Za Peru Đermanovića mi u braniteljskim udrugama znamo jako dugo. Čak
posjedujemo jedan dokument iz 1992. godine i iskaz jedne osobe koja je živjela
na okupiranom području. Njega se sumnjiči da je dana 18. 10. 1991. godine,
mjesec dana nakon što je to područje okupirano, zajedno sa još jednom osobom
odveo civila Vladu Letića u šumu u kojoj su bili izbjegli Hrvati, koji su se
skrivali na tom području i gdje su sklonili i neke poljoprivredne mašine. Nakon
mučenja ga je ubio."
Iz službenih institucija nismo uspjeli dobiti
nikakve informacije, no odmah je reagiralo Srpsko narodno vijeće izjavom i
tvrdnjom kako uočavaju da se svaki put prilikom izricanja presuda za ratne
zločine optuženim Hrvatima, u pravilu aktiviraju i sudski postupci protiv
pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj. Ne isključuju ni činjenicu da su
konkretna uhićenja i pritvaranja provedena i u svrhu predizborne kampanje, kako
bi se obeshrabrili Srbi koji lokalne izbore vide i kao priliku za svoj
povratak.
Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma (SDF)
kaže da ništa ne može reći o konkretnim slučajevima, Bradarićevu i Đermanovićevu
krivnju, i nevinost treba dokazati sud. SDF pozdravlja svaki potez države koja
ide u smjeru otkrivanja krivaca za ratne zločine, ali konkretna hapšenja, kaže
Palija, desetak dana uoči lokalnih izbora, i tu nevladinu udrugu navodi i na
drugačije zaključke:
Nas osim reciprociteta u hapšenjima zabrinjava i
tajming. U principu on se dešava u vrijeme predizborne kampanje, kada je
najavljen dosta veliki odaziv Srba koji imaju biračko pravo ili koji su
izbjeglice u Republici Srbiji.
"Nas osim reciprociteta u hapšenjima
zabrinjava i tajming. U principu on se dešava u vrijeme predizborne kampanje,
kada je najavljen dosta veliki odaziv Srba koji imaju biračko pravo ili koji su
izbjeglice u Republici Srbiji. Čak je i Srbija kao država organizirala, možda po
prvi put kvalitetno, njihov prijevoz i dolazak i onda se oni hapse sada,
nekoliko dana prije izbora. Jedan je ovdje živio cijelo vrijeme, a drugi je
dolazio već bezbroj puta. U principu na takav način se širi strah među izbjeglim
Srbima i pritisak na njih da se odluče za ne dolazak na lokalne izbore u
Hrvatsku."
Predstavnik hrvatskih branitelja, Ivica Pandža, iako s
drugih pozicija, također vjeruje da iza svega stoje politički interesi, prije
svega državnog odvjetnika u Sisačko-moslavačkoj županiji, Stipe Vrdoljaka, koji
želi popraviti vlastiti imidž uoči skorog reizbora, a prava ga istina o zločinu,
uvjeren je Pandža, ovog trenutka manje zanima:
"Predstavnicima MUP-a
poslali smo punu torbu četničkih kaseta prije pet godina i nisu poduzeli ništa.
Sada, kada se bore za svoje funkcije i svoje fotelje, hrvatska država je daleko
od pravne države."
Odvjetnik i pravni stručnjak, doktor Slobodan
Budak:
Rekao bih na osnovu svoga iskustva da se doista manipulira sa
postupcima u vezi sa ratnim zločinima. Za ovaj slučaj ne znam ništa, sve je
moguće. Na neki način malo je vjerojatno da bi takvi ljudi šetali tolike
godine.
"Rekao bih na osnovu svoga iskustva da se doista manipulira sa
postupcima u vezi sa ratnim zločinima. Za ovaj slučaj ne znam ništa, sve je
moguće. Na neki način malo je vjerojatno da bi takvi ljudi šetali tolike godine.
Mislim da nisu slučajna ni ova suđenja koja su najedanput i malo ubrzana -
osječkoj grupi na čelu sa Glavašom. Očito to ima veze sa problemima Hrvatske,
kako u svakodnevnoj, tako i u predizbornoj situaciji."
Predsjednik
Hrvatskog helsinškog odbora, doktor Ivo Banac, ipak više vjeruje u pozitivan
zamah same hrvatske pravne države:
"Koliko god je važan slučaj
Glavaš, bio je još važniji slučaj Hrastov, koji je manje-više potpuno prešućen u
medijima. Nakon 17 godina je to ipak riješeno."
Banac kaže ne može
komentirati konkretna uhićenja dvojice srpskih povratnika, ne zna o čemu je
riječ, ali dodaje:
"Možda doista ima takvih situacija, kada se na neki
način pokušava neutralizirati naboj stanovite presude."
Večernji List 08.05.2009 godine



Novi Sisački Tjednik 19.02.2009 godine




Arena 02.02.2009 godine




Otkrivaju srpske ratne zločine i zločince
Na božićno susretu okupilo se 30-ak članova Branitelja s Banovine, kojima su se pridružili gradonačelnik Grada Siska Dinko Pintarić, voditeljica i suvoditelj tv emisije „Vesna Kljajić uživo“ na TV Z1 Vesna Kljajić i Pavle Vranjicani
Želimo vam čestit Božić i sretnu Novu godinu, božićna je i novogodišnja čestitka svim našim čitateljima, stanovnicima grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, koju su na tradicionalnom božićnom susretu, održanom 23.prosinca u sisačkom Restoranu „Alen plus“, uputili Branitelji s Banovine. Iznimno složna, izvrsno organizirana i snažno motivirana skupina hrvatskih branitelja Domovinskog rata s područja Sisačko-moslavačke županije, koju vode ratni dozapovjednik obrane Sunje i sunjskog bojišta, pukovnik Hrvatske vojske u mirovini i ratni vojni invalid Ivica Pandža Orkan, te predsjednik Podružnice Udruge dragovoljaca i invalida Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije, ratni dozapovjednik Druge gardijske brigade Hrvatske vojske „Grom“, bojnik u mirovini Željko Kardaš, u protekle tri godine, potpuno besplatno i vrhunski kvalitetno, snimila je 14 velikih dokmentarno-igranih televizijskih ratnih rekonstrukcija i više desetaka aktualnih televizijskih priloga „Priča iz Hrvatske“ za tv emisiju „Istraga“ NOVE TV, te u prosincu počela snimati ratne rekonstrukcije za tv emisiju „Vesna Kljajić uživo“ na TV Z1. Božićnim druženjem, kojem su bili nazočni gradonačelnik Siska Dinko Pintarić, voditeljica tv emisije „Vesna Kljajić uživo“ na TV Z1 Vesna Kljajić i suvoditelj emisije, snimatelj, montažer i redatelj Pavle Vranjicani iz Zagreba, te ekipa te tv emisije, Branitelji s Banovine svima su, a pogotovo sami sebi, još jednom potvrdili da su u protekle tri godine, unatoč svim pritiscima, osudama, napadima, te pokušajima omalovažavanja, minimaliziranja i ignoriranja, ostali na okupu i vjerni svom prvobitnom cilju: promicanju istine o Domovinskom ratu. Te predbožićne večeri okupilo se 30-ak članova ekipe Branitelja s Banovine koji glume u ratnim rekonstrukcijama. Izostalo je samo troje članova glumačke ekipe koji nisu mogli doći. Nazočnost tom skupu elitne braniteljske ekipe bila je stvar dostojanstva i časti za sve pozvane. Dočekala ih je prava domaća glazba koju su izvodili tamburaši KUD-a Kostajničko Selište kod Hrvatske Kostajnice, iz mjesta u kojem je snimljeno više ratnih rekonstrukcija i o čijoj je okupaciji i srpskim ratnim zločinima snimljena posebna ratna rekonstrukcija, koje je doveo njihov predsjednik Nikola Govorčinović. Puni stolovi jela i pića, prijateljska atmosfera, puno smijeha i zajedništva kakvo je među njima bilo i ratne 1991. godine i tijekom cijelog Domovinskog rata, sve do osloboditeljske akcije „Oluja“, u kojoj je oslobođeno 52 posto teritorija Sisačko-moslavačke županije. Članove ekipe i goste pozdravio je vođa Branitelja s Banovine, pukovnik Orkan, koji je podsjetio da se ekipa počela okupljati prije pet godina, te da su se ove godine navršile tri godine otkako snimaju ratne rekonstrukcije, najprije za tv emisiju „Istraga“ NOVE TV, a sada za TV Z1 i njihovu emisiju „Vesna Kljajić uživo“ koju vode tv novinarka Vesna Kljajić i snimatelj,montažer i redatelj Pavle Vranjicani. Posebno je pozdravio gradonačelnika Grada Siska Dinka Pintarića, koji je u vrijeme kada ga, kako je napomenuo pukovnik Orkan, na razne skupove pozivaju mnogi koji stežu i rastežu remene, našao vremena za druženje s Braniteljima s Banovine. Naš gradonačelnik Dinko nije naš gost, on je naš član, on je dio nas, jer da nije njega, ne bismo mogli snimati naše rekonstrukcije, ne bismo imali šta jesti na snimanjima i ne bismo imali kako otići na skupove Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Domovinskog rata u Šibeniku, kao ni na Dan branitelja Grada Zagreba, on nam pomaže da nastavljamo sa snimanjem ratnih rekonstrukcija i promicanjem istine o Domovinskom ratu, zahvalio se pukovnik Orkan gradonačelniku Siska Pintariću. U znak zahvale za veliku pomoć, pukovnik Orkan je gradonačelniku Pintariću predao prigodni božićni poklon, pravi drveni šah. Cijeloj ekipi zahvalio se i drugi vođa Branitelja s Banovine, bojnik Kardaš, koji je napomenuo da je cijela ekipa ostala na okupu sve tri godine, rekavši da bez istine o Domovinskom ratu, nema ni neovisne i suverene Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu. Prigodnim riječima, više prijateljskim, nego protokolarnim, ekipi Branitelja s Banovine, na svemu što čine u promicanju istine o Domovinskom ratu, čestitao je i gradonačelnik Siska Dinko Pintarić. Pjevalo se i veselilo uz obilje dobrog jela i pića i tamburaše iz Kostajničkog Selišta i Baćina. „Još Hrvatska ni propala...“, „Zovi samo zovi“, pjevalo se. Nisu se zaboravile ni stare banovinske pjesme kao što je „Lijepi naši strnokosi“ i druge. Na rastanku su, kao i ratne '91., složno zapjevali: „Oj hrvatska mati, nemoj tugovati, zovi,samo zovi, svi će sokolovi za te život dati“. I dok su se rastajali, i jedni drugima poželjeli sve najljepše i najbolje za Božić i u Novoj 2009.godini, dogovarali su se kako će iduće godine nastaviti snimati ratne rekonstrukcije i vjerno promicati istinu o Domovinskom ratu.
Napisao i snimio:
Željko MALJEVAC









Priopćenje Branitelja s Banovine
o nemogućnosti daljnje suradnje s emisijom " ISTRAGA " Nove TV
Sa velikim žaljenjem i istinskim poštovanjem izvješćujemo Hrvatsku javnost da Branitelji s Banovine nisu postigli dogovor s producentskom kućom " Coremedia " iz Zagreba o nastavku suradnje na snimanju i emitiranju ratnih rekonstrukcija iz Domovinskog rata u tv emisji " ISTRAGA " Nove TV , te obavještavamo sve poštovatelje našeg djelovanja da nastavljamo pripremati i snimati ratne rekonstrukcije za jednoiposatnu emisiju na zagrebačkoj tv kući Z1 , i da će se naše rekonstrukcije moći gledati i preko satelita te putem interneta.
Jedini razlog prekida suradnje je što producentska kuća " Coremedia" nije mogla osigurati emitiranje minimalno četri ratne rekonstrukcije iz Domovinskog rata do kraja sezone emitiranja 2008 / 2009 . jer ugovor s Novom Tv ima samo do kraja ove godine , a u ugovoru su , bez znanja naše braniteljske ekipe , ugovorene samo dvije ratne rekonstrukcije . Nismo mogli pristati na više ponuda za pripremu i snimanje samo dvije ratne rekonstrukcije do kraja ove godine , jer se time ne osigurava kontinuitet u promicanja istine o Domovinskom ratu .
S ponosom ističemo da smo za tv emisiju " ISTRAGA " Nove TV u protekle tri godine , bez ikakve materijalne naknade , besplatno snimili 15 ratnih rekonstrukcija i više desetaka priloga " Priča iz Hrvatske " , te da je , zahvaljujući našim ratnim rekonstrukcijama , Hrvatska policija uhitila više osumnjičenika za srpske ratne zločine u Domovinskom ratu , dok je Hrvatsko pravosuđe pokrenulo više kaznenih postupaka za odgovorne za srpske ratne zločine na području Banovine u Domovinskom ratu , kao što su , na primjer , slučajevi Baćin kod Hrvatske Dubice i Joševica kod Gline .
Svima koji su do sada sudjelovali u snimanju ratnih rekonstrukcija i koji su naše djelovanje pomogli na bilo koji način , istinski zahvaljujemo , te obećavamo da ćemo na TV Z1 i na druge načine ostati dosljedni u promicanju istine o Domovinskom ratu.
U Sisku , 02. listopada 2008 godine
Branitelji s Banovine




Zbog velikog interesa javnosti hoće li se u tv emisiji „Istraga“ na NOVOJ TV, koju producira privatna producentska kuća „Core media“ iz Zagreba, u novoj sezoni 2008./2009. emitirati ratne rekonstrukcije, koje su besplatno snimali Branitelji s Banovine, objavljujemo slijedeće:
-Producentska tvrtka „Core media“ iz Zagreba, zastupana po direktoru Vladimiru Šelebaju-Sellieru, dostavila nam je 29. kolovoza 2008. godine pisani prijedlog za daljnju suradnju na snimanju ratnih rekonstrukcija za emisiju „Istraga“ na NOVOJ TV,
-Branitelji s Banovine održali su 3. rujna 2008. godine sastanak u Petrinji na kojem su razmotrili prijedlog za daljnju suradnju na snimanju ratnih rekonstrukcija za „Istragu“ i direktoru „Core media“ Vladimiru Šelebaju-Sellieru dostavljen je 4. rujna 2008. godine pisani odgovor,
-Između Branitelja s Banovine , producentske kuće „Core media“ i NOVE TV, otvorena je preliminarna, neobavezujuća komunikacija, očekuju se daljnji razgovori o nastavku suradnje, te izvješćujemo sve gledatelje „Istrage“ i poštovatelje ratnih rekonstrukcija iz Domovinskog rata, koje su snimali Branitelji s Banovine, da dogovor o nastavku suradnje još nije postignut.
-Ponovno podsjećamo da su Branitelji s Banovine u protekle dvije godine besplatno snimili 14 ratnih rekonstrukcija i da za nastavak suradnje na snimanju ratnih rekonstrukcija, također, nemaju nikakvih materijalnih zahtjeva ili uvjeta. Također napominjemo da nam je prvenstveni cilj osigurati kontinuitet u promicanju istine o Domovinskom ratu, te ćemo u buduće surađivati s producentima i medijima koji su u stanju osigurati taj jedan, jedini i temeljni uvjet.
Branitelji s Banovine U Sisku, 5. rujna 2008. godine




Neizvjestan nastavak suradnje Branitelja s Banovine
i tv emisije "Istraga"
NOVE TV na snimanju ratnih rekonstrukcija
BRANITELJI TRAŽE KOREKTNU I CIVILIZIRANU SURADNJU
Mnogobrojne gledatelje popularne i od gledatelja i novinarske struke višestruko nagrađivane emisije "Istraga" na NOVOJ TV, u kojoj su emitirane izuzetno gledane ratne rekonstrukcije koje je snimala skupina hrvatskih dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije, predvođena pukovnikom u mirovini Ivicom Pandžom Orkanom i predsjednikom Podružnice Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije Željkom Kardašem, koja sebe naziva Braniteljima s Banovine, iznenadile su i začudile kontroverzne informacije koje su se proteklih dana pojavile u više medija o tome hoće li se ratne rekonstrukcije snimati i emitirati u idućoj sezoni emitiranja ili ne. Podsjećamo da su Branitelji s Banovine u protekle dvije godine snimili 14 ratnih rekonstrukcija srpskih ratnih zločina u Domovinskom ratu u Sisačko-moslavačkoj županiji, da su u tim rekonstrukcijama prvi puta od završetka Domovinskog rata, na temelju izvornih dokumenata, snimane rekonstrukcije stvarnih događaja, stvarnih zločina, kao što su, između ostalog, bili srpski ratni zločini u Baćinu kod Hrvatske Dubice, Glinskom Novom Selu i Joševici kod Gline, Peckom kod Petrinje, ali i ratne rekonstrukcije međusrpskih obračuna za drogu, novac i prevlast na tada okupiranim područjima Banovine, kao i pljačkanje vozila i pripadnika UNPROFOR-a.
GLUMILI SU DRAGOVOLJNO I BEZ IKAKVE NAKNADE
Branitelji s Banovine, kako se nazivaju, ratne rekonstrukcije za tv emisiju "Istraga" NOVE TV, snimali su bez ikakve naknade, dragovoljno,a sami su, iz vlastitih džepova plaćali troškove prijevoza i hrane, jer su, kako su više puta navodili, željeli da javnost sazna istinu o događajima u Domovinskom ratu na području Banovine, smatrajući da bez istine o Domovinskom ratu nema ni Hrvatske za koju su se borili, krvarili i žrtvovali kao hrvatski dragovoljci i branitelji u obrambenim i osloboditeljskim postrojbama Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Međutim, tijekom ljeta pojavilo se više medijskih priča o tome kako su se Branitelji s Banovine posvađali s urednikom "Istrage" Andrejom Rorom, ratnim glasnogovornikom Operativne grupe HV-a za Sisak, Baniju i Posavinu i ratnim glavnim urednikom vojnog lista "Hrvatski bojovnik", te kako su producentskoj kući koja radi tu izuzetno gledanu i nagrađivanu tv emisiju, postavili određene uvjete za nastavak suradnje,kao i da su sve nesuglasice prevladane i kako je dogovorena suradnja, dok su sporovi, kako je bilo objavljeno u medijima, "stara stvar".U povodu najnovijih medijskih špekulacija, Branitelji s Banovine objavili su 1.kolovoza priopćenje za javnost, u kojem, kako navode, reagiraju povodom pojave dezinformacija u dijelu hrvatske javnosti kako Branitelji s Banovine nastavljaju suradnju s emisijom "Istraga" na snimanju ratnih rekonstrukcija. "U cilju istinitog informiranja obavještavamo vas da je za nastavak suradnje potrebno da se za to slože obje strane, producentska kuća i Branitelji s Banovine, što u ovom slučaju nije postignuto", stoji u njihovom priopćenju objavljenom na http://www.istraga.tv/. Naime, Branitelji s Banovine u protekle dvije godine, dragovoljno i uz velika vlastita odricanja, pripremali su, organizirali i sudjelovali u snimanju 14 ratnih rekonstrukcija i, kako se navodi u priopćenju, "najmanje što su oćekivali je nekulturan i bahat odnos urednika emisije "Istraga" gospodina Andreja Rore, a koji se ogleda u tome da je urednik Andrej Rora 30.svibnja ove godine na Danu branitelja grada Zagreba u Zagrebu, pred više osoba, isprovocirao incident u kojem je višestruko uvrijedio, ponizio i omalovažio našeg predvodnika pukovnika Iviciu Pandžu Orkana, a time i sve nas, te na taj način rekao što misli o svima nama koji smo sudjelovali u snimanju ratnih rekonstrukcija. Branitelji s Banovine, nakon spomenutog incidenta, izvjestili su mjerodavne osobe o tom izgredu, nadajući se da će isti urazumiti gospodina Andreja Roru, što se, na našu žalost, nije dogodilo", tvrdi se u priopćenju.
NEMAJU NIKAKVE FINANCIJSKE ZAHTJEVE PREMA PRODUCENTU
Ekipa ratnih rekonstrukcija u priopćenju ističe da, bilo kako bilo, misle da još sve nije propalo i da je još uvijek moguća suradnja između njih i producentske kuće koja producira rante rekonstrukcije i tv emisiju "Istraga". Pri tom iznose mišljenje da za nastavak suradnje na snimanju ratnih rekonstrukcija za tv emisiju "Istraga" na NOVOJ TV, postoji samo jedan, po njihovom mišljenju, normalan, civiliziran, korektan i u demokratskoj zemlji, za čiju su se slobodu izborili u Domovinskom ratu, ispravan put. Oni smatraju da ovlaštena osoba iz producentske kuće, koja producira rekonstrukcije, treba uputiti pismo namjere Braniteljima s Banovine, u kojem će jasno reći što očekuju i traže od Branitelja s Banovine u smislu možebitne suradnje u sezoni emitiranja 2008/2009. Ako dobiju pismo namjere ovlaštene osobe producentske kuće tv emisije "Istraga", Branitelji s Banovine će, kako stoji u njihovom priopćenju za javnost, odgovoriti sa svojom ponudom, u kojoj neće imati nikakve materijalne zahtjeve, kao što ih nisu imali niti do sada pri snimanju 14 emitiranih ratnih rekonstrukcija, jer ih, naglašavaju, zanima isključivo promicanje istine o Domovinskom ratu, te korektan i kulturan odnos prema i zadnjem članu ekipe Branitelja s Banovine.O pismu namjere producentske kuće, ako ju dobiju, i o njihovoj ponudi, Branitelji s Banovine spremni su na moguće razgovore i dogovor, i to isključivo s oosobom koju ovlasti producentska kuća, a nikako s osobom s kojom su do sada imali samo probleme. Ako u razgovorima usuglase stavove i postignu dogovor, Branitelji s Banovine predlažu da se potpiše ugovor o suradnji, da se ugovor ovjeri kod javnog bilježnika i da bude javan. "Smatramo da je ovo jedini put kako bi mogli u buduće surađivati na obostrano zadovoljstvo", stoji u priopćenju Branitelja s Banovine,braniteljske ekipe koja okuplja 40-ak stalnih članova, među kojima su i predsjednici pojedinih braniteljskih udruga u Sisačko-moslavačkoj županiji.Branitelji s Banovine spremni su nastaviti suradnju s emisijom "Istrage" i njihovom producentskom kućom na korektan i u poslovnom svijetu normalan način i odnos, za nastavak suradnje jako je, kako saznajemo, zainteresirana i NOVA TV, dok niti suvlasnicima producentske kuće koja producira "Istragu" zasigurno nije svejedno hoće li u novoj sezoni emitiranja imati izuzetno gledane autentične ratne rekonstrukcije koje snimaju hrvatski branitelji s Banovine zbog kojih je to i bila jedna od najgledanijih i najpopularnijih tv emisija, ili ne. Jer, kako kažu Branitelji s Banovine, njihovo dostojanstvo, čast i ponos nije na prodaju, niti izdaju, čak ni po cijenu da se suradnja prekine i da više ne snimaju ratne rekonstrukcije za tv emisiju "Istraga", jer će svoje promicanje istine o Domovinskom ratu nastaviti drugdje, na drukčiji način.
Napisao : Željko Maljevac
Priopćenje Branitelja s Banovine !
Povodom pojave dezinformacija u dijelu Hrvatske javnosti kako Branitelji s Banovine nastavljaju suradnju sa emisijom Istraga na snimanju ratnih rekonstrukcija a u cilju istinitog informiranja obavještavamo Vas kako da bi postojala suradnja potrebno je da se za to slože obje strane tj. produkcijska kuća koja producira rekonstrukcije i Branitelji s Banovine što u ovom slučaju nije postignuto.
Naime Branitelji s Banovine su u dvije godine dragovoljno i uz velika vlastita odricanja pripremali , organizirali i sudjelovali u snimanju 14 ratnih rekonstrukcija i najmanje što su očekivali je nekulturan , nekorektan i bahat odnos urednika emisija Istraga gospodina Andreja Rore prema istima a koji se ogleda u tome da je urednik Andrej Rora 30.05.2008 godine pred više osoba isprovocirao incident u kojem je višestruko uvrijedio , ponizio i omalovažio našeg predvodnika pukovnika Ivicu Pandžu Orkana a time i sve nas i na taj način rekao što misli o svima nama koji smo sudjelovali u snimanju ratnih rekonstrukcija.
Branitelji s Banovine nakon spomenutog incidenta su izvjestili mjerodavne osobe nadajući se da će isti urazumiti spomenutog gospodina Andreja Roru što se na našu žalost nije dogodilo.
Bilo kako bilo mislimo da još sve nije propalo i da je još uvijek moguća suradnja između nas Branitelja s Banovine i producentske kuće koja producira rekonstrukcije ali smo mišljenja da za to postoji samo jedan po nama normalan , civiliziran , korektan u demokratskoj zemlji za čiju smo se slobodu izborili u Domovinskom ratu ispravan put a to je :
A: da ovlaštena osoba iz producentske kuće koja producira rekonstrukcije uputi pismo namjere Braniteljima s Banovine u kojem će jasno reći što očekuje i traži od Branitelja u smislu možebitne suradnje u sezoni 2008/2009
B: Branitelji s Banovine će na spomenuto pismo odgovoriti sa svojom ponudom koja u svom zahtjevu neće imati nikakve materijalne zahtjeve kao šta nismo imali niti do sada pri snimanju 14 emitiranih ratnih rekonstrukcija jer nas zanima isključivo promicanje istine o Domovinskom ratu te korektan i kulturan odnos prema i zadnjem članu ekipe Branitelja s Banovine .
C: O možebitnom pismu namjere producentske kuće i možebitnoj ponudi Branitelja s Banovine mogući su razgovori i dogovor isključivo s osobom koju ovlasti producentska kuća a nikako sa osobom s kojom smo do sada imali samo probleme .
D : Ako nakon svega usaglasimo stavove i postignemo dogovor predlažemo da se potpiše ugovor i isti ovjeri kod javnog bilježnika te da bude javan .
Smatramo da je ovo jedini put kako bi mogli u buduće surađivati na obostrano zadovoljstvo .
U Sisku 01.08.2008 godine Branitelji s Banovine







Jutarnji List 24 i 25 . 06. 2008 godine




Jutarnji list 12.06.2008 godine



Jutarnji List , 31.05.2008 godine
Zloglasni Šilt dobio oprost
SISAK – Vijeće Županijskog suda u Sisku, na prijedlog
istražnog suca toga suda, obustavilo je postupak protiv Dušana
Maslovare (43) iz Gline, koji je 2006. godine uhićen u Grčkoj temeljem
tjeralice sisačkog Županijskog suda.
Sudsko vijeće, doznajemo od
predsjednika suda Ivana Veršića, postupilo je po sili
zakona, jer je Županijsko državno odvjetništvo odustalo od progona za ratni
zločin protiv civilnog stanovništva i podnijelo istražni zahtjev za kazneno
djelo oružane pobune. Za to kazneno djelo primjenjuje se Zakon o oprostu pa je
sisački sud pustio Maslovaru na slobodu.
Maslovara je Hrvatskoj izručen 30. travnja i od tada
je u sisačkom zatvoru, a više od godinu dana proveo je u grčkom zatvoru čekajući
izručenje Hrvatskoj. Teretilo ga se da je tijekom rata bio je pripadnik
zloglasne četničke postrojbe 'Šiltovi' iz Gline koja je odgovorna za najveća
zvjerstva, ubojstva i pljačke po cijeloj Banovini, a naročito na području Gline.
Prema
istražnom zahtjevu, temeljem kojeg je istražni sudac 2006. godine raspisao
međunarodnu tjeralicu, Dušan Maslovara je sa S inišom Martićem
Šiltom i Borislavom Milašinovićem ubio Anu Vučićević i Anu
Nogić iz Ravnog Rašća. Oni su bili osumnjičeni da su nesretne žene
zatvorili u kuću i ubacili unutra eksplozivnu napravu, koja ih je ubila.
Obustavom postupka protiv Maslovare
u ovom predmetu obustavljen je postupak i protiv Milašinovića i Siniše Martića
Šilta, jednog od najzlogasnijih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, jer
nema relevatnih dokaza za kazneno djelo za koje ih se teretilo.
Kako
doznajemo u Županijskom sudu, Županijsko državno odvjetništvo je uvjerilo
istražnog suca da imaju dokaze protiv Maslovare, Martića i Milašinovića za
kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva sa smrtnim
posljedicama. Nakon što je Maslovara uhićen i cijeli postupak pokrenut,
Županijsko je odvjetništvo promijenilo je istražni zahtjev i tereti tu trojicu
za kazneno djelo oružane pobune.
- To je sramota za hrvatsko
pravosuđe, posebno za Županijsko državno odvjetništvo u Sisku. Naše se generale
osuđuje, a srpske ratne zločince se pušta na slobodu jer državni odvjetnici nisu
sposobni odraditi posao i prikupiti pravovaljane dokaze. Stotine civila ubijeno
je na Banovini, a naši državni odvjetnici ne mogu naći svjedoke i dokaze za ta
zlodjela.
Najvažnije je da skupljaju dokaze za nova hapšenja i podizanje
optužnica protiv hrvatskih branitelja, dok istovremeno zločini u Baćinu,
Kostrićima, Joševici, Petrinji i drugim stratištima Hrvata ostaju neistraženi i
nekažnjeni, ogorčen je umirovljenik pukovnik HV-a, ratni vojni invalid Ivica Pandža Orkan.
Živi u Novom Sadu
Paravojna skupina
Šiltovi osnovana je u proljeće 1991.. Do napada na policijsku postaju u Glini
26. lipnja 1991. godine bili su poznati kao martićevci, prema Milanu Martiću
koji ih je formirao. Kad zapovjednik odreda postaje Siniša Martić Šilt, rođen u
Sisku, a nastanjen u Glini, skupina mijenja ime u Šiltovi.
Iz raspoložive
dokumentacije bivše JNA, može se zaključiti da su ih JNA i okupacijska vlast
koristili za najprljavije poslove. Sudjelovali su u napadu na Glinu, a tijekom
1991. ubijaju Hrvate na području Gornjeg Viduševca, Donjeg Viduševca, Dvorišća,
Ilovačaka, Degoja, Joševici... Tijekom akcije “Kupa” (13.12.1991.) grupa Šilt
pobila je više pripadnika 102. brigade HV-a. Zapovjednik Siniša Martić, živi
slobodno u Novom Sadu.
(M. P. /EPEHA)














Novi Sisački Tjednik 20.03.2008 godine


Večernji list 18.03.2008 godine


























Večernji List 04.01.2008 godine

Thompson: S dragovoljcima bih rado snimao Istragu

Marko Perković Thompson
iz daleke Australije sa svoje turneje u utrci za Večernjakovu nagradu Ekran dao
je svoj glas emisiji "Istraga" Nove TV.
Drago mi je što postoji
jedna takva emisija koja se bavi istinom o Domovinskom ratu. To me veseli kao i
to što postoje novinari koji obrađuju te teme. Zato glas dajem "Istrazi", neka
nastavi tako rekao je Thompson novinarima Nove TV.
Andrej Rora,
autor te emisije, kaže da Thompsona oduševljavaju priče iz Hrvatske i ratne
rekonstrukcije pa su ga prilikom glasovanja pitali bi li se sa svojom ekipom
pridružio hrvatskim ratnim dragovoljcima koji već treću sezonu uprizoruju
zločine nad Hrvatima.
Marko nam je rekao da bi to učinio drage
volje, da će, kada se vrati s turneje, s nama razgovarati o tomu kaže Rora
i napominje da će termine snimanja uskladiti s njegovim obvezama.
Otkrio
nam je i to da su mu već i Thompsonovi prijatelji Mate Bulić, Goran Marić i
drugi obećali snimati "Istragu". U Melbourneu i Sydneyu tražila se karta više za
Thompsonov nastup. S njim je na stadionu Hrvatskoga sportskog centra "Kralj
Tomislav" u Sydneyu Novu godinu dočekalo 15 tisuća Hrvata.
Ta dva
koncerta bila su fenomenalna, a sada se spremamo za Adelaide i Perth kaže
Thompson.
izvor 03.01.2008 Večernji List